Autor: Hrvoje Štefan
Dakle, samodoprinos. Financijski instrument kojim je u vrijeme socijalističkog 'mraka' isfinanciran čitav niz ključnih infrastrukturnih objekata, u kvarnerskoj regiji - tunel Učka, Krčki (Titov) most, dvorana Mladosti itd. Instrument je bio demokratskog karaktera jer se o predloženoj listi infrastrukturnih objekata odlučivalo na referendumu i ukoliko su građani većinski odlučili (odaziv je morao biti minimalno 60% upisanih birača) da su im objekti od koristi, tada se njihova izgradnja finacirala (samo)doprinosom iz dohotka radnika, gdje se samodoprinos plaćao četri ili pet godina. Dakle, nikakvih kredita i dugoročnog zaduživanja.
Nakon prelaska u kapitalizam i 'demokraciju', samodoprinos je ukinut kao instrument financiranja, a infrastrukturni projekti se u najvećoj mjeri financiraju dugoročnim kreditima, obveznicama ili javno-privatnim partnerstvima. Dakle, vladajuća većina u gradskim ili županijskim ili državnim parlamentima odluči da će se graditi neki infrastrukturni objekt (recimo dvorane za rukometno prvenstvo, bazen u Rijeci itd.) i taj projekt se financira izdavanjem obveznica na 15 godina, kreditima banaka ili javno-privatnim partnerstvom gdje se kapitalistima iz proračuna plaća leasing 20 ili 30 godina, a da građani uopće nisu imali prilike demokratski odlučiti na referendumu dali žele financirati izgradnju tih objekata pod tim uvjetima. Također, odluka o izgradnji i financiranju infrastrukturnih objekata donosi se u mandatu jedne garniture na vlasti, a kredit moraju otplaćivati sljedećih 10-15-20 godina i oni koji uopće nisu glasali za većinu koja je odlučila da se objekti grade.