U pulskom Uljaniku i riječkom 3. maju, došlo je do onoga što se neminovno spremalo već neko vrijeme. Radnicima teško zaslužene plaće za srpanj nisu isplaćene u roku zadanom kolektivnim ugovorima. Do zadnjeg trenutka sadašnja je uprava lagala radnike, obećavajući da će svoje obaveze ispuniti na vrijeme. Još u ponedjeljak uvjeravali su ih kako su plaće na računima najkasnije do četvrtka, a da bi u utorak mediji brujali da isplata plaća ipak navodno ovisi o neizvjesnom odgovoru Hrvatske banke za obnovu i razvoj na molbu za pozajmicom trenutnog „strateškog“ partnera Uljanika, Danka Končara, odnosno njegove tvrtke Kermas. Bilo kako bilo, četvrtak je prošao, a plaća - nema.

Nažalost, to nikoga ne bi trebalo začuditi. Nije tajna kako je nastavak brodogradnje na zadnjem mjestu i Končaru i ljudima okupljenima oko njega, uključujući samu IDS-ovu vrhušku koja već više od 15 godina javno priželjkuje uklanjanje Uljanika koji stoji na putu njihovom megaturističkom projektu “Brijuni Rivijere”. U prilog tome govore i probni baloni, koje se mjesecima pušta putem medija, a prema kojima na mjestu današnjeg brodogradilišta u Puli treba niknuti elitno turističko naselje. Upravo zato IDS ovih dana tako gromko šuti, pokazujući koliko im je stalo do sudbine obitelji 4500 radnika Uljanika i 3. maja, ali i Pule i Rijeke kakve poznajemo. Zato dok IDS šuti, Uprava Uljanika putem medija nezadovoljnim radnicima prijeti “najoštrijim sankcijama” i šalje na njih policiju.

Popravni ispit za sindikate

Ipak, nije sve samo crno. Situacija je napokon natjerala sva tri sindikata u Uljaniku za isti stol kako bi raspravili pokretanje štrajka, a to im je prilika za popravni ispit u odnosu na katastrofalnu reakciju početkom godine, kada nisu poslušali želje radnika da se štrajkom osim isplate plaća zahtijeva i odlazak Uprave. Rezultati te pogreške su tragično jasni: pod istom (ne)sposobnom Upravom Uljanik je očekivano potonuo još dublje. Radnici su opet bez plaće, Uprava provodi otvoreno ugnjetavanje i zastrašivanje, a plan restrukturiranja radnici i dalje nisu vidjeli, unatoč svim upućenim molbama i zahtjevima prema Vladi i Uljaniku.

Zato pozivamo sindikate Uljanika da prvo bez odlaganja ponude svu potrebnu pomoć radnicima na udaru Uprave, bez obzira jesu li njihovi članovi ili ne. Također ih pozivamo da nipošto ne ponove siječanjsku grešku, nego da se odazovu višemjesečnim pozivima na jedinstvo koje upućuju samoorganizirani radnici iz Stožera za obranu Uljanika te u štrajk krenu ujedinjeno do ispunjenja barem ovih zahtjeva:

  1. isplata svih dugovanja prema svim radnicima (Uljanika, 3.maja i njihovih kooperanata);
  2. smjena Uprave
  3. uključivanje radnika u procese odlučivanja i upravljanja brodogradilištem, pa tako i njegovog “restrukturiranja”

Sve navedeno, pa tako i smjena uprave koja ne radi u interesu brodogradilišta očigledno je “gospodarski i socijalni interes” radnika, pa je sasvim zakonit razlog za štrajk prema Zakonu o radu (čl. 205, st. 1). Imajući na umu pouke prošlog siječnja, radnici se ovog puta ne bi smjeli zadovoljiti samo isplatom zakašnjele plaće ili regresa, već bi ovaj štrajk trebali iskoristiti kao prvi korak prema dugoročnoj obrani svojih radnih mjesta kroz obranu brodogradnje kao strateške industrije na razini države, korak prema spašavanju tisuća radničkih obitelji i budućnosti naših gradova poput Pule, Rijeke, Trogira i Splita. Vrijeme je za ujedinjavanje, ne samo sindikata u Uljaniku, nego i radnika svih brodogradilišta. Danas se to posebno odnosi na radnike Uljanika i 3. maja, koji bi mogli štrajkati u isto vrijeme, a među koje je posijana klica razdora manipulacijama njihovih uprava.

Zahtjevi RF-a i dalje stoje

Radnička fronta Istre od Vlade RH još je zimos zahtijevala odlučnu intervenciju u smjeru momentalnog isplaćivanja plaća svim radnicima, kako Uljanika i 3. maja, tako i svih kooperantskih poduzeća. Smatramo nedopustivim da nam sugrađani i sugrađanke gladuju a da “naša” Vlada ne čini ništa. Sada kada je valjda već svima očito da na Tržištu ne postoji ozbiljan investitor za Uljanik, zahtijevamo da Vlada jasno poruči što joj je bitnije: zaštita svojeg radništva i strateške industrije ili zaštita nametnutih “pravila tržišnog natjecanja” i bezupitna poslušnost interesima globalnog kapitala koje predstavlja Bruxelless.

Država mora štititi interese svojeg stanovništva, a to ovom slučaju znači pomoći Uljaniku i 3. maju da normalno posluju. Želi li Vlada RH štititi interese naroda, ona mora učiniti sve kako bi Uljanik ostao naš, kako bi 3. maj ostao naš, odnosno kako ne bi pali u ruke onima koji se nazivaju investitorima, a kojima niti najmanje nije do stvarnog investiranja u niskoprofitnu brodogradnju, već se žele dokopati unosnih i atraktivnih turističkih lokacija.

Od Vlade, ali i od Grada Pule i Istarske županije (tj. od IDS-a) zahtijevali smo i hitnu obustavu naplate “režija” radnicima koji ne prime plaću, i prebacivanje tih potraživanja na njihove “poslodavce”. To je jednostavna i vrlo konkretna mjera kojom stranke na vlasti mogu dokazati da im je do sudbina radničkih obitelji iskreno stalo.

Poziv javnosti na solidarnu borbu

Uništenje Uljanika, ako ga dozvolimo, značilo bi zatvaranje kruga u kojem kompletni pulski zaljev odlazi u ruke domaćoj i svjetskoj tajkuneriji dok stanovnici Pule ostaju bez najvrijednijeg proizvodnog (Uljanik) i prostornog resursa (Monumenti, Sv Katarina, Muzil, Valovine…) i mogućnosti da sudjeluju u planiranju i razvoju vlastitog grada. Zato borba za Uljanik predstavlja nastavak dugogodišnje borbe stanovnika Pule protiv opće turistifikacije i pretvaranja živog i slavnog grada kojeg toliko volimo u najobičniju destinaciju, odnosno - potrošnu robu!

Zato : Ne damo Uljanik - ne damo Pulu!

Radnička fronta Istra

 

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?