Ostanak na vlasti podrazumijeva da se iz godine u godine servisiraju potrebe, dostignut standard, privilegije i očekivanja klijentelističke mreže koja je brižljivo stvarana već gotovo tri desetljeća.
Prvo je u jeku "dogovorenog rata" izvršenom pretvorbom društvenog u državno vlasništvo, a potom i kriminalnom privatizacijom (neka nas ne zavara podatak da je državna revizija tek nakon desetak godina od privatizacije utvrdila kako je sve bilo po pravilu službe) uglavnom uspješnih firmi podignutih u socijalističkoj Jugoslaviji, namiren prvi ešalon političke kaste i s njom povezane lokalne i bjelosvjetske tajkunerije. Time su se još davno stekli uvjeti da uz "zarađen" novac, prilagodivši izborni zakon svojim potrebama, bude neupitna vlastita reprodukcija na vlasti.
Uslijedilo je mešetarenje zemljištem i okrupnjavanje nekretninskog fundusa u rukama sada već dosta razgranate mreže iz drugog i trećeg ešalona privilegiranih. Činilo se to, pogađate, među ostalim i izmjenama prostornih planova gdje su preko noći bezvrijedne oranice postajale skupa građevinska zemljišta.
Nakon što su se afere kotile a mediji o njima pisali, uslijedio je plan zauzimanja i stavljanje pod kontrolu kompletnog javnog i privatnog medijskog prostora. Tim više jer je i podrška takvim politikama bila sve manja.
Uz okupaciju medija uslijedio je i još jedan proces kojem je cilj bio vraćanje poljuljane podrške naroda. Taj proces nazivamo, da se okoristimo Gramschijevim terminom, uspostavljanje kulturne hegemonije. Homegenizaciju pokreće vladajuća stranka kampanjom "Ja sam Istrijan", sve učestalijim i gotovo redovitim protokolarnim antifašizmom, mantrama o suživotu, toleranciji i sl. No, politike su im sve isključivije; kratkim uvidom u imigracijsku politiku iz njihove programske deklaracije, odnosom rada i kapitala jasno je o kakvom se podmuklom projektu ovladavanja svim aspektima života na poluotoku radi. Stavljanjem kompletnog kulturnog sektora i privrede u ovisnost o sebi, uz nezaobilazno lažno i sveprisutno blještavilo, samo dodatno podcrtava tu uspostavljenu hegemoniju.
U isto vrijeme događa se uništavanje Uljanika i završna faza parcelizacija pulskog zaljeva. Da ponovim svoju naizgled duhovitu doskočicu a zapravo gorku istinu - rođen u gradu, živio u destinaciji, umro u korporaciji.
Bez sumnje - savršeno odigrano.
Međutim, ovršeni i blokirani samo u Puli dosežu brojku od 7.000; u siromaštvu ili u riziku od siromaštva živi i do 20% naših sugrađana; Istru je zadnjih godina napustilo 10.000 stanovnika, a u inozemstvo otišla 1/3 njih koji su mlađi od 35 godina.
O sustavnoj devastaciji "javnog" svjedočimo ovih dana uz nova poskupljenja komunalnih usluga koja nam dolaze kao rezultat lošeg upravljanja ali i naraslih apetita sada već dobrano ugojene klijentelističke hobotnice koja je obrglila njihovu destinaciju.
Autor: Željko S. Marković