Autor: Hrvoje Štefan

Nijemci ne samo da su neočekivano loše prošli kao reprezentacija na Svjetskom prvenstvu, već je i Adidas izgubio od američkog Nikea. Na početku prvenstva Adidasov dres je nosilo 12 repki, a Nikeov 10, da bi u finalu obje momčadi bile u Nike dresovima. Što se tiče kopački, tu Nike debelo dominira, 65 posto igrača na Svjetskom prvenstvu nosi Nike.

Ostaje pitanje koliko će posto od goleme zarade od prodaje dresova otići radnicima koji uglavnom u Aziji šiju te dresove i kopačke.

Do tog iznosa možemo otprilike doći ako se poslužimo izračunom koji iznosi Tony Norfield na blogu 'Economic of Imperialism'.

Norfield uzima za primjer T-shirt koji je proizveden u Bangladešu i prodan u Njemačkoj za 4.95 eura od strane švedskog H&M-a. H&M plaća proizvođaču u Bangladešu 1.35 eura za svaku majicu, 28 posto od finalne cijene u dućanu, od čega 40 centi pokriva trošak 400 grama pamuka uvezenog iz SAD-a; transport do Hamburga dodaje 6 centi po majici.

Dakle, 0.95 eura od prodaje svake majice ostaje u Bangladešu, kako bi bilo razdijeljeno između vlasnika tvornice, radnika, dobavljača ostalih inputa i usluga države Bangladeš, povećavajući BDP Bangladeša za navedeni iznos.

Ostatak od 3.54 eura ide na povećanje BDP-a Njemačke, zemlje u kojoj se majica prodala. Taj iznos je razdijeljen na sljedeći način: 2.05 eura ide za njemačka transportna poduzeća, velikoprodajne i maloprodajne trgovce, oglašivače itd.; H&M ostvaruje 60 centi profita po majici, država Njemačka ubire 79 centi po majici od njihovog PDV-a.

Kada je riječ o dresovima nogometnih klubova i reprezentacija, njihov trošak proizvodnje je otprilike 5 eura. Tvornice koje ih proizvode u Aziji prodaju ih poznatim kompanijama poput Nikea i Adidasa, po marži od 50 posto. One ih markiraju, dodaju maržu od 100% te ih plasiraju maloprodajnim lancima za 14 eura. U maloprodaji dodaju maržu od 150% i prodaju dres za minimalno 35 eura, što je 700 posto više nego što su troškovi proizvodnje.

Dakle, od goleme zarade od prodaje hrvatskih dresova najmanje će imati koristi radnici koji ih šiju negdje u Aziji, a daleko najveći dio će ubrati ne samo Nike korporacija nego države u kojima se prodaju dresovi i firme koje ih distribuiraju, oglašavaju itd...

Radnici u tvornicama koje u Bangladešu proizvode majice za H&M zarađuju u prosjeku 1.36 eura na sat, radeći 10-12 sati dnevno, proizvodeći 250 majica na sat ili 18 majica za svaki cent plaće.

Tvornica u kojoj se proizvode majice za H&M jedna je od 5000 takvih u Bangladešu koje zapošljavaju 4 miliona radnika od kojih je 85% žena.

https://global.handelsblatt.com/companies/nike-trounces-adidas-world-cup-title-944239

 

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?