U medijima se često spominje "privatni sektor" (što je eufemizam za "kapitalistički sektor"), koji se pak često izjednačava s "realnim sektorom".
Iza toga izjednačavanja se skriva jedna ideološka podvala. Naime, "privatni sektor" je po tome jedini koji doista radi i proizvodi, dok "uhljebi" u javnom sektoru samo troše njihov novac.
Stvari, naravno, nisu toliko jednostavne. Prvo, mnogi poslovi u "privatnom sektoru" koje pokreću veliki "poduzetnici" su ili čista muljaža (npr. razni PR-ovi, "stručnjaci za komunikaciju", burzovni mešetari i sl.) koji realno gotovo nikako ne pridonose društvu. S druge strane, velik broj "poduzetnika" (kapitalista) u "privatnom sektoru" se bavi potpunim banalijama - tipa ima svoj kafić - tj. stvarima koje više-manje ovise samo o tome imaš li početni kapital da posao pokreneš, a ne o nekakvoj velikoj inovativnosti ili sposobnosti.
S druge strane, mnogi "uhljebi" - poput doktora, medicinskih sestara, učiteljica, smetlara, vatrogasaca itd. - rade itekako bitne poslove bez kojih društvo ne bi moglo opstati.
No najbitnije je sljedeće - "privatni sektor" nikako nije istovjetan s "realnim sektorom", tj. s proizvodnim sektorom. Naime, i Petrokemija i HEP i Tvornica radijatora Lipovica i nuklearka Krško itd. su itekako proizvodni sektori, ali su svejedno (još) u državnom vlasništvu.
S druge strane, niškoriste poput Saše Cvetojevića koji preprodaju uvozni WC papir državi se nikako ne može smatrati proizvodnim sektorom. Jer oni ništa ne proizvode, nego samo parazitiraju na državi, obavljajući posao koji bi mogla obavljati bilo koja firma u društvenom vlasništvu za manji novac i puno bolje.
S terminima i ideologemima treba biti jako oprezan - jer svaka ideološka bitka počinje upravo s njima.