Medijima i režimskim ekonomistima su uvijek puna usta tobožnje "efikasnosti" privatnog (kapitalističkog) sektora naspram "neefikasnosti" državnog.

No gdje je u praksi ta silna "efikasnost"? Gdje je "efikasnost" kad dižete kredit u banci (ako ste za to uopće financijski sposobni) pa vas mjesecima zavlače u privatnim bankama jer su nesposobni išta pošteno i brzo odraditi?

Gdje je ta "efikasnost" kad kupujete novi mobitel pa vas zavlače s uključenjem linije koje traje danima iako se radi doslovno o jednom pritisku na tipku?

Gdje je ta "efikasnost" kad vam se pokvari npr. veš-mašina pa onda prvo danima čekate da netko dođe, pa onda danima čekate da je poprave i onda vam još na kraju naplate sve bar dva puta više?

Gdje je "efikasnost" kad čekate tjednima ili čak mjesecima da vam dođu uvesti internet u stan (da ne govorimo o tome da imamo najsporiji internet u Evropi)?

Ukratko, primjera je mali milijun. Velika "efikasnost" kapitalističkog sektora postoji isključivo u neoliberalnim udžbenicima.

Jedina "efikasnost" za koju su kapitalisti sposobni je ostvarivanje svog privatnog profita - sve ostalo, poput brze i kvalitetne usluge, u pravilu je potpuno sporedno i krajnje rijetko.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?