strucannaziv

Radnička fronta je od samih svojih početaka, još 2014. godine, otvoreno isticala upravo Ivicu Todorića i Agrokor kao glavni simbol pljačkaške privatizacije, centralizacije i privatizacije ekonomske moći i svega što nije bilo dobro u hrvatskoj ekonomiji i društvu. To smo činili ne zato što bismo mislili da je Todorić kao Todorić problem, nego zato što je on bio simbol logike čitavog sistema - utjelovljenje i personalizacija ekonomske logike kojom je opljačkano društveno vlasništvo, a čitava privreda podređena privatnim interesima novostvorene ekonomske elite, s blagoslovom političke oligarhije.

Mi smo još proljetos pozivali na hapšenje Ivice Todorića zbog očitih nezakonitosti u njegovom poslovanju, a još prije dvije godine smo prosvjedovali pred Kulmerovim dvorima, ističući Todorića kao najpoznatiji simbol uništavanja naše ekonomije, društva i perspektive za budućnost. Još lani su nam se mnogi zbog takvog prozivanja Todorića smijali, nazivali su nas "ekstremistima" i "utopistima", govorili su nam da smo samo "zavidni", Todorića se nazivalo "uglednim gospodarstvenikom"... Oni tek nešto kritičniji su ga pravdali tvrdnjama poput "on bar zapošljava ljude" (kao da Konzum, Belje, Ledo i druga poduzeća nisu postojala i davno prije Todorića).

Na kraju se ispostavilo da Todorićev slučaj nije nimalo različit od npr. Kutlina. Razlika je jedino u tome što je Todoriću trebalo nešto više vremena da cijeli svijet vidi koja su stvarno njegova "postignuća" i da se još jedno privatizacijsko iskustvo pokaže kao potpuni promašaj i debakl (gledano iz perspektive širokih narodnih interesa), kao i čitava tranzicija općenito - a što je jasno pogledamo li npr. podatak dr. Josipa Tice s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu da su prosječne realne plaće po kupovnoj moći 1978. bile za 27% veće nego 2015.

Na koncu, potpuno je jasno da Todorić i njegovi saveznici neće biti uhapšeni jer je hrvatska politika odjednom postala poštena i shvatila o čemu je zapravo riječ. Todorić će završiti u zatvoru jer je ostao bez ekonomske moći, a shodno tome je pomalo ostajao i bez svoje ogromne političke moći koju je dosad imao. To je trenutnu političku elitu dovelo do izbora - ili on ili mi, i u toj je situaciji i sâm Todorić, još lani potpuno nedodirljiv, došao do propasti.

Pa ipak, iako možemo biti zadovoljni što je i najveći tajkun bar privremeno nastradao, treba neke stvari i dalje, hladne glave, imati na umu. Samo privođenje Todorića i njegovih suradnika ništa bitno neće promijeniti. Logika sistema i dalje ostaje nedirnuta - jedini koji će nastradati su pojedini kotačići u njemu. I dalje živimo u društvu u kojem jedni žive u dvorcima (Todorić nije jedini takav), dok drugi jedva krpaju kraj s krajem, kopaju po kontejnerima ili su prisiljeni bježati iz zemlje trbuhom za kruhom. I dalje živimo u zemlji gdje politička i ekonomska elita živi kao bubreg u loju, dok ministar zdravstva polagano komercijalizira i privatizira zdravstveni sustav, ljudima poručujući da "nismo više u komunizmu", što bi trebalo značiti da ćemo imati jedno zdravstvo za bogate a drugo za siromašne.

Treba imati na umu da je vrlo upitno što će se na kraju dogoditi s obitelji Todorić - vrlo je upitno koliko će oni dugo ostati u zatvoru i što će biti s njihovom privatnom imovinom. Poučeni prethodnim iskustvima, lako je moguće da će kazne biti simboličke, a da će većinu "svoga" (a zapravo ukradenog) bogatstva zadržati. Osim toga, vrlo je izgledno da ćemo bar dio dugova koje je napravio Todorić vraćati svi mi. U svakom slučaju, stvari se u društvu neće bitno promijeniti, samo zato što je jedan od aktera - pa makar i najveći - završio u pritvoru. Želimo li bolje i socijalno pravednije društvo - za njega ćemo se sami morati izboriti.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?