Grčka kriza: jedini način da se raskine s mjerama štednje jest raskinuti s kapitalizmom

Grčka kriza: jedini način da se raskine s mjerama štednje jest raskinuti s kapitalizmom

Piše: Jorge Martin

Originalni tekst

U zadnji čas, kada se činilo da je raskid neizbježan, grčka je vlada izradila novi prijedlog koji je uključio velike dodatne ustupke zahtjevima evropskih bankara i kapitalista. Ne samo da je Sirizina vlada bila prisiljena napustiti glavne točke vlastitog izbornog programa, već se prešlo i famozne “crvene linije”.

Ovo nije nešto što bi se normalno podrazumijevalo pod “pregovorima” u kojima se obje strane nađu negdje na sredini. Zapravo, vlada Sirize bila je prisiljena prihvatiti i složiti se sa svakim zahtjevom Trojke. Posljednji grčki prijedlog mjera štednje doseže do 8 milijardi eura tijekom dvije godine.

Većina njih dolazi u obliku povećanja stope PDV-a za različite proizvode i usluge. To bi dalo 2 milijarde eura i uključuje ukidanje posebne stope PDV-a za grčke otoke, čemu će se vjerojatno protiviti Sirizin koalicijski partner ANEL (Nezavisni Grci). Naravno, PDV je regresivan porez i jače pogađa radničku populaciju.

Dodatnu 1,5 milijardu bi se trebalo uštediti kroz rezanje mirovina. To nisu stvarni rezovi u iznosima koje umirovljenici primaju, ali su ipak rezovi budući da će se svi doprinosi za umirovljenike, kao i onaj za zdravstvo povećati. Također će se postupno ukinuti odlasci u prijevremenu mirovinu, a do 2025. dob za odlazak u mirovinu će se povećati na 67 godina. Ovo krši još jednu od vladinih samonametnutih “crvenih linija” i dolazi nakon rezanja mirovina do 48% u zadnje četiri godine.

Drugih 1,7 milijardi će se skupiti kroz oporezivanje poduzeća. To znači 410 milijuna više od poreza na dobit iduće godine, kao i 1,3 milijarde od jednokratnog poreza na dobit za kompanije s više od pola milijuna eura dobiti. Ovo su jedine istinske progresivne mjere oporezivanja u cijelom paketu.

Drugi aspekti prijedloga uključenih u dokument koji je Varoufakis predložio Trojci prošli tjedan jesu zadržavanje regresivnog poreza na imovinu (ENFIA) koji je uveden dogovorom iz Memoranduma, kao i nastavak privatizacijskog programa. Kraj privatizacije i trenutno ukidanje ENFIA-e bile su dvije ključne točke Solunskog programa iza kojeg je Siriza stajala na izborima.

Pet mjeseci kasnije, vrlo je malo ostalo od narodnog mandata kojeg je Siriza dobila 25. siječnja kako bi privela kraju mjere štednje i Memorandume koje su potpisale prethodne grčke vlade. Opravdano je zapitati se, čak i s točke gledišta onih koji su podržavali vladine taktike pregovora, je li bilo vrijedno čekati sve ovo vrijeme ako će se na kraju izaći u susret zahtjevima Trojke?

Koji je bio smisao izvještaja službenog Povjerenstva za reviziju javnog duga koji je prošli tjedan prezentirala predsjednica parlamenta Zoe Konstantopoulo kad je grčki dug nazvala “odvratnim, nelegitimnim i nezakonitim”?

Izvještaj je bio vrlo jasan u svojim zaključcima: “Svi dokazi koje smo predočili u ovom izvještaju pokazuju kako Grčka ne samo da nema sposobnost otplatiti ovaj dug, već ga ne bi ni trebala platiti, prije svega zato što dug koji proizlazi iz nagodbe s Trojkom predstavlja direktno narušavanje temeljnih ljudskih prava stanovnika Grčke. Stoga, došli smo do zaključka kako Grčka ne bi trebala platiti ovaj dug jer je nezakonit, nelegitiman i odvratan.” No sada se vlada obavezala na daljnje mjere štednje kako bi nastavila plaćati taj isti dug.

Ne samo to nego, kako su mnogi promatrači komentirali, ovo je paket mjera štednje koji će od već ionako oslabljene ekonomije odbiti 1,51% BDP-a ove godine i 2,87% iduće (što je, zapravo, nešto više od 1,5 i 2,5% koliko su zahtijevale “institucije” (kako se Trojku sada naziva). To će imati ozbiljan recesijski utjecaj na već slabašnu grčku ekonomiju, što će zauzvrat vjerojatno onemogućiti da se postignu dogovorene razine primarnog suficita državnog proračuna. Ovo je potpuna katastrofa i nastavak propale politike koja je vođena zadnjih 5 godina.

Čak i unatoč svim ustupcima koje je Trojka izvukla od grčke vlade upotrebljavajući strašan pritisak i ucjenu, dogovor nije zaključen. Novi sastanak Eurogrupe dogovoren je za srijedu navečer kako bi se razradili posljednji detalji. Još uvijek je moguće kako će se zahtijevati još jače obvezivanje (bolje rečeno ustupke) od grčke vlade. Čak i jutros je njemački vicekancelar Sigmar Gabriel izjavio, “Vidjet ćemo jesu li grčki prijedlozi dovoljni. Ako nisu, morat ćemo nastaviti razgovarati.”

Dogovor, ili predloženi dogovor, znači da će Grčka i dalje biti vezana lancem štednje i rezova. Sad se postavlja pitanje kako će društvo reagirati na to? Velika očekivanja stvorena pobjedom Sirize postupno su se smanjila tijekom posljednjih pet mjeseci beskrajnih pregovora s Trojkom koji su svaki dan donosili sve veće ustupke njihovim zahtjevima.

Već su stigle vijesti o protivljenju umirovljenika koji su neki dan pozvali na proteste protiv dogovora, isto kao i komunističkog sindikalnog fronta PAME. Postoji protivljenje i unutar same Sirize. Pristalice Lijeve platforme unutar vlade sada će se suočiti s jasnim izborom: protiviti se tim mjerama i izgubiti mjesto u vladi, ili popustiti i odustati od ranijeg obećanja kako neće glasati za mjere štednje.

Neki mediji izvještavaju kako je i prije zadnjih ustupaka istaknuti član vodstva Sirize Vasilis Chatzilamprou, donedavno član većinske frakcije koja je podupirala Ciprasa, izjavio: “Ne možemo prihvatiti stroge recesijske mjere. Ljudi su došli do krajnjih granica.”

Član Centralnog komiteta, Stathis Kouvelakis iz Lijeve platforme komentirao je: “Novi paket mjera štednje koji je predložila Sirizina vlada krajnje je deprimirajući …Hoće li ova silazna putanja stati prije nego bude prekasno?! Krajnje je vrijeme da se društveni pokreti i borbene snage ljevice probude i bore!”

Komunistička tendencija točno je opisala posljednju grčku ponudu kao novi Memorandum i pozvala je “članove parlamenta, službenike i članove Sirize i ostalih pravaca i konstitutivnih dijelova da zauzmu jasan stav i da se odupru očitom kršenju narodnog mandata od strane vlade i stranačkog vodstva. Stranački članovi parlamenta trebali bi se posvetiti glasanju protiv dogovora iz Memoranduma.”

Sada se govori i o tome kako bi Evropska unija Grčkoj omogućila programe pomoći u vrijednosti od 35 milijardi eura, možda i s ciljem da ublaži udarac i pomogne vladi da provede te mjere.

Istina je da je ovo opadanje rezultat nemilosrdnog pritiska koji nameće Trojka, predstavnici bankara i kapitalista, na grčku vladu u zadnjih pet mjeseci. Razne vrste ucjena, prijetnji, uskraćivanja sredstava i prljavih taktika bile su upotrebljavane kako bi se grčku vladu prisililo da kapitulira pred njihovim zahtjevima. Siriza je izabrana na temelju programa koji je zagovarao prestanak mjera štednje i dogovora u Memorandumu, ali evropski im kapitalisti nisu mogli dozvoliti njegovu provedbu.

U stvarnosti to znači da u okviru granica kapitalizma postoji vrlo malo prostora za implementiranje bilo kakvih drugih mjera osim rezanja i mjera štednje. Od samog početka Komunistička tendencija Sirize upozoravala je kako je Solunski program utemeljen na krivoj ideji da će Trojka pristati na velike ustupke. Sad se pokazalo kako je to bila točna procjena.

Potrebna je oštra promjena smjera, a do toga može doći samo kroz masovnu mobilizaciju grčkih radnika, onih koji su glasali za Sirizu zajedno s članovima Sirize i s aktivistima protiv zadnjeg dogovora koji je nametnula Trojka.

No moramo biti jasni i iskreni. Uvjeti za takvu mobilizaciju sada su puno gori nego što su bili prije pet mjeseci. U to je vrijeme vlada mogla računati na podršku gotovo 80% ljudi, a dolazilo je i do spontanih masovnih demonstracija. Sada su ljudi u stanju šoka, ljutnje i zbunjenosti. Potpora vladi polako nestaje, a došlo je i do većih protuvladinih demonstracija na trgu Sintagma tijekom posljednjih nekoliko dana, nešto što je prije bilo nezamislivo.

Zapravo jedini način na koji bi se učinkovito mogli mobilizirati grčki radnici, umirovljenici, mladi i nezaposleni jest da se ponudi jasna alternativa mjerama štednje. To se može napraviti samo na temelju programa koji bi uključivao direktno odbijanje otplate duga, nacionalizaciju banaka i ključnih poluga ekonomije, ukidanje svih mjera štednje i šok-program socijalne nužnosti koji bi uključivao stambenu politiku, zdravstveno osiguranje, obrazovanje i druge osnovne potrebe, odnosno na temelju socijalističkog programa.

Ono što u zadnjih pet mjeseci pokazuje iskustvo Grčke jest da se prihvaćanjem logike kapitalizma staje na sklizak teren koji vodi k uvođenju mjera štednje koje tjeraju radnike da plaćaju za krizu kapitalizma. Jedini način da se raskine s mjerama štednje i rezovima te stane na kraj Memorandumima jest raskinuti s kapitalizmom.