kaptol

Opet se ponavljaju teze da "Crkva ne bi smjela govoriti o politici". To je potpuno pogrešno.

Naravno da bilo tko iz Crkve, kao i bilo tko drugi, može govoriti o politici (ili bilo čemu). (To što većina ljudi nije baš slobodna u javnom govoru jer to itekako ovisi za koga rade i mogu li zato dobiti otkaz je problem toga što živimo u samo nominalnoj "demokraciji" i "slobodi govora").

Problem nije u tome što Crkva govori - problem je u tome kakav je sadržaj toga što biskupi itd. govore. A u pravilu je riječ o podršci najnazadnijim mračnim opcijama koje su opljačkale ovu zemlju.

Budimo realni - zar bi bilo loše da Crkva govori ono što bi, sudeći prema Novom zavjetu, trebala govoriti? Da propovijeda zaštitu siromašnih, skromnost i sl.? Bi li bio problem da Crkva u Hrvatskoj govori, ne moramo daleko, ono što govori njen vrhovni čelnik, kojeg uopće ne slušaju? (Da ne ulazimo sad u strukturne probleme Crkve kao organizacije, iskrenosti toga što papa govori itd., nebitno je za temu.)

Dakle, problem nije u tome što visokopozicionirani članovi Crkve govore o politici - naravno da imaju pravo na to. Problem je u tome kakav je sadržaj toga što govore, kakvu politiku zastupaju i kako koriste svoj položaj u društvu. A to čine, kako je već rečeno, na način da očuvaju status quo, svoj povlašten položaj, kao i povlašten položaj političkih "pobjednika tranzicije" nauštrb većine društva.

To je pravi problem koji se zamagljuje smiješnim tvrdnjama o tome da biskupi ne bi smjeli o politici, a iza čega se zapravo krije strah da se napadne ono što o politici govore pa se umjesto toga napada čin (koji nije sporan) umjesto samog sadržaja onoga što se govori.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found