Autor: Igor Premužić
Bilo je to doba sreće i očekivanja. Bile su u plusu plaće, nitko od minusa da plače. Bilo je blagostanje tu, nadomak ruke, samo da on, veliki vođa - mesija - spasitelj, Zoran Milanović zasjedne u fotelju. Svi su pljeskali, divili se velikom i mudrom lideru, njegovoj neodoljivoj pojavi, odlučnosti i dječačkom šarmu kojeg je prskao oko sebe. Citati mudraca su izbijali iz njega, nacija je bila u ekstazi, desničari i crkva na aparatima. San svakog "poštenog" "ljevičara" je postao java.
Nije prošlo niti stotinu dana vladavine, PDV je već bio na 25%. Potpuno bez najave, potpuno van planova, potpuno van predizbornih obećanja. Onda su uslijedili.....veći računi za struju, vodu, komunalne naknade, plin, gorivo, grijanje, cestarine, fiskalizacija, predstečajne nagodbe, robovski rad bez staža, urušavanje zdravstva, kukavičluk pred desničarenjem, pa klečanje pred Bozanićem... Na kraju je završilo s podizanjem spomenika Rafaelu Bobanu u Splitu i s odobravanjem ustaškog pozdrava pred braniteljima.
Za sve to vrijeme članovi SDP-a, čast iznimkama, i kompletni vrh SDP-a (upravo ovaj vrh koji i danas predstavlja tu stranku) pljeskali su velikom vođi, branili stupidne odluke, provodili protunarodnu politiku, oholo se rugali gladnima i brali debele naknade po ministarstvima. Branili su članovi SDP-a dragog vođu i sve koji su ga kritizirali trpali u koš s ustašama, desničarima, hadezenjarama i protivnicima lijeve ideje. Provodeći takve odluke gurnuli su više od 300 000 ljudi u blokadu, šutnuli vritnjak u stražnjice nekoliko stotina tisuća ljudi koji su pobjegli iz zemlje, urušili su kompletan sustav, stvorili gladne, ovršene, jadne i nemoćne. U toj politici svesrdno im je asistirao HNS, uhljebljujući masovno u HEP svoje klimoglavce, namještajući poslove svojim zaslužnicima, kradući od ljudi projektima poput razdjelnika, ali i direktno kradući lopatama na račun nesretne poplavljene sirotinje.
Rezultat? Pogledajte lokalne izbore. SDP danas ne postoji, i na putu je da se raspadne - što ja zazivam već godinama, ali i najavljujem. SDP jer pred raskolom i raspadom, a HNS je gotovo odveden u koaliciju sa zločinačkom organizacijom HDZ. SDP je mogao, kada je vidio kamo vodi Milanović, smijeniti oholog glupana, postaviti ljude koji su bili dovoljno ludi da se uhvate ispravljati sulude odluke Milanovića i njegove klike i nadati se najboljem. Mogli su potjerati i Marasa i Mrsića i Zmajlovića i sav taj polusvijet, ali nisu. Urlali su na sve koji su ih kritizirali, prokazivali i od njih radili ridikule. I ja sam bio jedan od tih "ridikula". Kritizirao sam sve te sulude poteze, protestirao, zvao članove SDP-a da maknu Milanovića, pozivao javno da se makne. Bio sam na Iblerovom trgu s transparentom....sve uzalud. Danas? Danas se sve plavi od vlasti zločinačke organizacije, plavi se od stiska Milanovićevog SDP-a koji je tako efikasno instalirao na vlast, prvo Karamarka, pa onda i Plenkovića. Zato je danas kasno, zato danas SDP može samo i jedino staviti ključ u bravu i maknuti se, pri tome moleći za oprost sve ljude koje su prvo temeljito upropastili, pa onda takve izmrcvarene predali u ruke neonacističkog HDZ-a i njegovih ustaških prikrpaka.
Šutnja i glupost koštaju, danas puno više nego što smo spremni platiti.