Autor: Drago Dužanec

Ovih dana, uoči početka drugog kruga izbora za gradonačelnika grada Križevci, vodi se ogorčena borba između dva kandidata. Dva lava, jedan stari, prepredeni, premazan svim mastima nemorala - Branko Hrg, i jedan mlad i nov, gotovo nepoznat, ali barem za sad bez ikakve mrlje u biografiji - Mario Rajn. Treći kandidat, Ivan Majdak, ispao je već u prvom krugu izborne utrke. Kao predsjednik križevačkog SDP-a, sa svojim programom nije uspio dobiti dovoljan broj glasova. I, ruku na srce, s obzirom na totalnu ideološku kvaziljevičarsku osnovu hrvatske socijaldemokracije od devedesetih do danas, to je bilo i za očekivati. Nije uzalud u svoje vrijeme poznata revolucionarka Rosa Luxemburg za socijaldemokraciju rekla da je "smrdljivi leš". Ne samo u slučaju Križevaca, nego i cijele Hrvatske, taj "smrad" je očito bio odbojan većini glasača koji su se poveli kod izbora principom "manjeg zla"- također ne baš sretnim rješenjem - i svoj glas uskratili većini predstavnika SDP-a. No, iako je Majdak kao socijaldemokratski kandidat "otpao" i polučio katastrofalne rezultate, treba mu se odati priznanje što u predizbornoj kampanji nije igrao "prljavo" kako to dolikuje buržujskim krupnim politikanskim ribama. S te strane, Majdak je pokazao razinu i osobne i političke kulture kakvu, primjerice, Branko Hrg, jedan od dvojice sadašnjih kandidata za gradonačelnika, može samo sanjati, ako je i to u stanju.

Spomenuti još uvijek aktualni i dugodišnji šef Križevaca Hrg, u odnosu na svog izbornog konkurenta Rajna te otpisanoga Majdaka, u predizbornoj kampanji drugog kruga izbora pokazuje izuzetnu nadarenost za politikanski iluzionizam. Po svemu sudeći, u buržujskom izbornom cirkusu ovih dana on briljira savršenom vještinom vrhunskog iluzioniste. U izvođenju svojih mađioničarskih predizbornih vratolomija nenadmašiv je - u lokalnim, ali i u regionalnim okvirima. I nije baš da ga ljudi ne vole ili da mu ne posvećuju dovoljnu pažnju. Ima on svoje fanove koji njegove cirkuske trikove uvijek i temeljito gutaju. Bolje rečeno "popuše od prve". Vrag je taj Hrg, vrag koji se nikako ne da s trona kraljevskog grada Križevaca. Svi padaju, odlaze, ali on ostaje postojano i živo kao onaj kalnički kamen s kojega je potekao. No, možda mu je odzvonilo, možda mu se nazire politički kraj. Iskreno, bio bi red da već jednom i ode i više se ne vraća.

Hrg je, za razliku od Rajna i Majdaka, posebna vrsta buržujskog političara – posebna, ali ne i rijetka u hrvatskom gubernijskom ambijentu. On je svojevrstan politički kameleon, u njemu se probudio onaj pradavni genetski kod vjekovnog hrvatskog malograđanstva (elita) koji se upadljivo manifestira u neizbježnom i grubom konvertitstvu i oportunizmu svake vrste. Svoje političke korake Hrg je kao i većina počeo kao Titov pionir, pa kao komunistički partijac, da bi devedesetih prešao u HSS, dogurao do predsjednika HSS-a, do mjesta saborskog zastupnika i naravno gradonačelnika Križevaca. I to nije sve, nedavno je osnovao i svoju stranku i s njom se intimno sljubio s HDZ-om. Bolesna želja za osobnom koristi čini čuda i ljudsko biće itekako je u stanju transformirati u razne oblike morbidnosti. U kapitalizmu, kad su u pitanju građanski političari, drugačije i ne može biti. To je zakonitost koju je više puta uvjerljivo potvrdila i sama povijest - i novija i starija.

Zato se ne treba čuditi što Hrg u svojim predizbornim demonstracijama jeftinih političkih iluzija obećava i nudi sve i svašta, doslovno, "i brda i doline". Obećava ljudima izvorne proizvode svoje političke prostitucije iz prošlosti, odriče se biti, riječima Milana Kangrge, svoga "švercerskog života". O da, u pitanju je politička egzistencija dotičnog i on se, logično, poput kakva utopljenika sada očajnički hvata za svaku slamku. Ne iznenađuje sada to što obećava, naprimjer, ukidanje plaćanja parkiranja, iako je sam dovukao tvrtku za naplatu parkiranja i to iz nekog trećeg grada. Ne šokira ni to što nudi besplatne knjige i veće dječje doplatke, iako je ne tako davno imao prste u "aferi dekice"- podmićivanja mladih obitelji. Nije ništa novo ni što isprazno uvjerava potencijalne birače o projektima izgradnje i obnove novih cesta, a gotovo ni jedna lokalna cesta (kao ni dio gradskih, izuzev u gradskim elitnim četvrtima) nije u potpunosti obnovljena - neke još i od vremena bivše SFRJ. Ne treba reći da sve te prometnice izgledaju kao da ih je jučer zahvatilo bombardiranje, pune su rupa i grba poput Mjeseca i kao takve su živi užas za vožnju.

Moglo bi se unedogled nabrajati razne pervezne anomalije politike Hrga i njegovih saveznika. No, nije potrebno, već se ionako sve zna. Treba samo napisati da se možda sudbina njegove političke karijere napokon ukazala jednim apsurdnim činom njegovih lojalnih sljedbenika ovih ljetnih izbornih majskih dana. Naime, njegov omladinski stranački podmladak je izborne plakate na kojima je Hrg, slučajno ili ne, nalijepio i na jedan kontenjer za smeće - premda je to zakonski zabranjeno. Stavljenjem tog plakata na kontenjer, možda je i simbolički ukazalo upravo na krajnje odredište Hrgove dugogodišnje vladavine nad Križevcima. Možda, pokazat će budućnost, bez ikakve sumnje. I usprkos svemu, iako je car gol, ogoljen do srži, još uvijek je na tronu, a novi vladar (ako do njega i dođe) teško i gotovo nemoguće da neće (bez obzira na njegove plemenite i pravedne želje i planove te podrške dijela glasača križevačkog SDP-a i njegovih partnera) igrati po unaprijed određenim kordinatama ovoga neoliberalnog sustava u lokalnim i regionalnim okvirima. Bez jedne antikapitalističke i antifašističke opcije i njezinog djelovanja (mogućnost koalicije po uzoru na Zagreb) u širem križevačkom kraju vjerojatno još dugo neće svanuti zora boljitka u Prigorju i Podravini.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?