Autor: Bogumil Žurić Gregurević

Raspadom Jugoslavije prije gotovo 30 godina Hrvatska postaje „samostalna“ i istovremeno uvodi slobodno tržište (kapitalizam). Tih godina u državi vlada ratno stanje dok istovremeno dolazi do gospodarskog rasula; procesom pretvorbe i privatizacije gube se stotine tisuća radnih mjesta i propadaju tvornice koje su bile u zajedničkom vlasništvu. Istovremeno, od početka devedesetih buja nacionalizam i konzervativizam. Nakon pada Tuđmanovog režima i početka pregovora s EU stanje se primirilo, da bi se sve opet rasplamsalo 2013. ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju; simbolični početak buđenja konzervativnih snaga je održavanje homofobnog referenduma o braku u prosincu iste godine. Od tada u zemlji vlada netolerancija i neofašizam, a posljednji u nizu napada konzervativaca je hajka na Novosti koju su pokrenuli Željka Markić i njezina srednjovjekovna udruga U ime obitelji. Važno je stvari staviti u širi kontekst kako bi slika bila jasnija. Dakle, treba vidjeti zašto uopće dolazi do nacionalističko-konzervativnih napada na društvo.

Kapitalizam, ekonomski sistem u kojem živimo i koji je doveo do toga da 1% najimućnijih ima više bogatstva od ostalih 99% stanovnika na Zemlji, nužno dovodi do kriza kao što je bila ona iz 2007/2008. U tom razdoblju svijet je doživio najveći financijski slom od tzv. Velike krize s početka tridesetih godina prošlog stoljeća. Iako je danas, 8 godina poslije, situacija zanemarivo bolja, posljedice se još osjećaju pa političke i gospodarske elite potenciraju nacionalizam, šovinizam, ksenofobiju, militarizam, itd., kako bi stvorili podjele među ljudima i tako ugrozili potencijalnu solidarnost i suradnju čovječanstva u rušenju kapitalizma. Stoga nas, u tom svjetlu, ne treba čuditi pobjeda Trumpa, rast desnice u Evropi, migrantska kriza... Hrvatska, kao dio kapitalističkog sistema, brzo se našla na udaru: BDP se strmoglavio, stotine tisuća ljudi napustilo je Lijepu našu, nezaposlenost mladih u jednom trenutku gotovo je dosegla 50%, došlo je do sveopće apatije. Logično, kako je država propadala, obrnuto proporcionalno rastao je konzervativizam, neoustaštvo, nacionalizam, netolerancija prema drugačijima. Važno je napomenuti da je potonje kod nas više ili manje vidljivo već 27 godina jer smo posljedice kapitalizma uvidjeli odmah nakon njegovog formalnog uvođenja 1990. Prije te godine, 45 godina smo živjeli u socijalističkom sistemu, koji je uza sve svoje mane (politički progoni, nesloboda govora...) imao puno prednosti o kojima danas možemo samo sanjati: milijun i pol ljudi živjelo je u društvenim (čitaj besplatnim) stanovima, imali smo besplatno i svima dostupno zdravstvo i školstvo, radnici su na raspolaganju imali besplatna odmarališta, plaće su 1978. bile 27% realno veće od onih iz 2015, radna mjesta bila su neusporedivo sigurnija nego današnja. Političke elite i kapitalisti su kod nas itekako svjesni da je Jugoslavija, kakva god bila, nudila koliko-toliko prosperitetno društvo, i zajedno sa svojim poltronima (crkva, veteranske udruge, režimski novinari kao što je Bujanec..) rade na tome da obezvrijede sve ono što je valjalo u prošlom sistemu i tako uguše mogućnost pojave nekog pravednijeg i socijalno osjetljivijeg društva u Hrvatskoj te istovremeno pokušavaju prikriti ono što poduzimaju trenutno: poreznom reformom idu na ruku bogatima, a siromašne čine još siromašnijima, čuvaju svoje privilegije (krajem 2016. Vlada je povećala povlaštene mirovine i za to će do 2020. izdvajati oko 300 milijuna kn godišnje), najavljuju privatizaciju HEP-a...

Napadaju se nepoćudni mediji (otkazivanje suradnje News Baru na HTV-u, otkazi novinarima koji su kritizirali Karamarka, tužakanje portala Index.hr), raste neoustaštvo (potpredsjednik Sabora Vaso Brkić ustaše naziva herojima, a K. Grabar Kitarović klanja se mrtvim zločincima iz Jasenovca), napadaju se slabiji i drugačiji (bacanje suzavca na zabavi LGBT-zajednice), dolazi do militarizacije društva i huškanja na rat protiv susjeda (najava uvođenja vojnog roka, vojni mimohodi, šatoraši...), a sve spomenuto čine kako bi zamaglili šokantne činjenice: djeca nam gladna idu u školu, preko 300 000 blokiranih Hrvata, petina stanovnika ove zemlje živi na rubu siromaštva, a velik dio crnči preko sezone da bi nekako preživjela godinu.

Ovakva katastrofalna, kapitalistička država u kojoj živimo odgovara samo ljudima kao što su Željka Markić (kupila zemljište od Dubrovačke biskupije za sitne pare, a sad joj vila, koju je na njemu izgradila, vrijedi par milijuna kuna), K. Grabar Kitarović i Milanović (huškaju nas na Srbe, a ona djecu obrazuje u Belgiji, dok Milanović ne dolazi na saborske sjednice i besramno prima plaću). Ovakva država odgovara crkvenoj hijerarhiji koja je izgradila zgradu Hrvatske biskupske konferencije za par desetaka milijuna kuna, a istovremeno prozivaju „komunjare i pedere“ za dežurne krivce, drže mise za Pavelića itd., ovakva država odgovara Zdravku Mamiću i Josipu Klemmu koji financiraju HDZ, ovakva država odgovara režimskim „intelektualcima“ i ulizivačima Tihomiru Dujmoviću i Josipu Jurčeviću, profesoru povijesti koji je branio smijenjenog ministra Crnoju, ovakva država odgovara Todoriću koji doslovno živi u dvorcu dok mu radnici rade za bijednu plaću. Svima njima je bajno i zato podržavaju ovaj nakaradni sistem (kapitalizam) i kako bi ga održali, ujedno napadaju slabije i ugroženije (radnike, LGBT-zajednicu, ateiste, Srbe, „komunjare“ ...) i pozivaju na nove ratove u kojima će ginuti sirotinja!

Jedini izlaz je borba protiv nacionalističko-konzervativnih snaga i uvođenje pravednijeg društva (demokratskog socijalizma). Pridružite nam se u toj borbi!

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?