Izjava za medije o anti-LGBTIQ terorističkom napadu u Zagrebu

Fotografija: Ana Urlić

Sinoć je u Zagrebu u klubu Super Super bačen suzavac za vrijeme održavanja LGBT tematske večeri. U općoj pomutnji i kaosu koji je nastao, više je ljudi ozbiljno ozlijeđeno i završilo na hitnoj. Sreća je u nesreći što netko nije i smrtno stradao.

Iako krivac još nije poznat, nema sumnje u to da se radi o homofobnom i transfobnom napadu iz mržnje. Radnička fronta oštro osuđuje ovaj samo prezira vrijedan čin nasilja.

Mislili smo da je vrijeme krvavih Prideova sa suzavcem prošlo, no sve je očitije da nije tako - nakon vremena laganih pomaka u 2000-tima povijest je počela ići unazad i sve su manjine, pa tako i LGBTIQ manjina, sve ugroženije.

Valja napomenuti da ovaj napad nije došao iz čista mira - on je samo grozna posljedica opće atmosfere netolerancije prema "Drugima" i "Drugačijima" koja se u društvu stvara zadnjih godina, gdje se u uvjetima političke i ekonomske krize status quo pokušava očuvati traženjem lažnih krivaca na svim stranama. Kako bi se narod odvratio od toga da pogleda prema političko-ekonomskoj eliti i sistemu koji su pravi krivac za nejednakost, siromaštvo i nezaposlenost, huška ga se na one koji se drugačije seksualno i rodno izražavaju, koji se drugačije zovu ili drugačije razmišljaju.

Kao što je rečeno, nije poznato tko je točno izveo ovaj nasilni napad. Međutim, jedno je jasno - za njega su prvenstveno odgovorne trenutne političke elite na vlasti. One su stvorile klimu u kojoj su ovakvi događaji očekivani. Sjetimo se primjera od prije nekoliko mjeseci kad su LGBTIQ osobe na jednom skupu pod pokroviteljstvom predsjednice republike skandalozno uspoređene sa zoofilima i pedofilima.

Ovaj je sistem stvorio školstvo u kojem djeca uče da smo mi i svi naši LGBTIQ kćeri i sinovi, prijatelji(ce), braća i sestre, rođaci/kinje, susjedi/e "bolesni". U svjetlu svega toga, nažalost, ovakav nas napad ne može čuditi. Je li slučajnost da su se na jučerašnjem antiratnom prosvjedu u organizaciji RF-a mogle vidjeti i brojne LGBTIQ dugine zastave, dok je bolesni krilnik Željko Glasnović istodobno na mračnom kontraskupu, na kojem su prisustvovali i vojnici s SS-oznakama na beretkama, govorio o "feminiziranim muškarcima" upuštajući se u nesuvisle teorije zavjere o "estrogenu u vodi"? Nije li to sve bila samo priprema za ovaj i sljedeće slične napade?

Vrijeme je da se organiziramo i svi zajedno usprotivimo distopiji koja se stvara - retradicionaliziranoj distopiji u kojoj ćemo svi živjeti u nesigurnosti, nejednakosti i siromaštvu, a u kojoj će oni koji su makar malo različiti od većine - npr. svi mi koji ne pripadamo hetero-većini i sve naše LGBTIQ sestre i braća, prijatelj(ic)e, rođak(inj)e, susjede - živjeti u još većem strahu nego danas i biti tretirani kao dežurni krivci i žrtve.

Sistem u kojem živimo radi protiv osnovnih interesa apsolutne većine u društvu. Jedini način kako se sistem i preventivno može zaštititi jest da tu većinu u društvu podijeli - na hetero- i LGBTIQ, na Hrvate i Srbe, na katolike i ateiste, na radnik/ce koje izrabljuje kapital i na radnik/ce u javnom sektoru ("uhljebe") itd. Tako se onda osiromašenim heteroseksualnim katoličkim muškarcima, kao zamjena za to što će ostati bez posla, plaće, javnog i dostupnog zdravstva i školstva, nudi to da im dovoljan umjesto kruha bude "ponos" što su bar "bolji" od lezbijki, pedera i transrodnih osoba, od Srba i ateista, od "komunjara"...

Vrijeme je da shvatimo da neprijatelj nismo mi sami koji volimo ili ne volimo ovakav ili onakav seks, niti naša LGBTIQ susjeda ili rođak samo što vole koga vole i što se rodno izražavaju i identificiraju na ovaj ili onaj način, nego sistem koji stvara očaj, a koji onda na svoje patologije odgovara stvaranjem novih socijalnih patologija koje žrtvama čine ne samo one koji nečim odudaraju od većine nego u konačnici i sve nas.