Nasilje nad (ne)zaštićenim najmoprimcima

Autor: Toni Jakus

Kako je najavljeno krajem siječnja planira se pustiti u proceduru novi prijedlog zakona o najmu stanova.

Ovim zakonom bili bi obuhvaćeni i tzv. zaštičeni najmoprimci u stanovima u nominalnom vlasništvu, nekadašnji nositelji stanarskih prava. Nakon svih dosadašnjih pretvorbenih i privatizacijskih pljački, ovim budućim zakonom slijedi jedna možda do sada i najveća diskriminacijska pljačka u RH, koja će obuhvatiti više od deset tisuća građana.

Iz nacrta novog zakona je vidljivo da bi Plenkovićeva Vlada ovaj dugogodišnji pravni jaz htjela riješiti prebacivanjem financijskog tereta na već ionako obespravljene zaštićene najmoprimce uz izgovor da nije u redu da svi porezni obveznici RH sudjeluju u tome… Međutim, svaki mjesec se u proračun slijevaju milijunski iznosi od prodaje društvenih i nacionaliziranih stanova, a dio je otkupljen u gotovini.

Upravo ti iznosi su bili predviđeni za rješavanje ove dugogodišnje trakavice pa se postavlja pitanje: gdje su nestale milijarde od prodaje stanova ???
Ministar graditeljstva Lovro Kuščević je već obećao prije nekog vremena da će se konačno obračunati sa „komunističkim podobnicima i poslušnicima“, kako je u svom nastupu nazvao zaštićene najmoprimce. Ovaj govor mržnje jasno govori o nekulturi i nepoznavanju materije dotičnog ministra, kao i nesposobnosti za obavljanje tako odgovorne funkcije te jasno govori o njegovom lobističkom stavu i u čijem interesu radi. Vjerujem da je u pitanju još jedna u nizu korupcijska afera pa najvjerojatnije ima i materijala za DORH.

Apsurdne su Kuščevićeve prijetnje osobama treće životne dobi, umirovljenicima, radnicima te braniteljima iz Domovinskog rata kad se zna da su komunistički podobnici i poslušnici upravo u najvećoj mjeri 90-ih mijenjali svoje knjižice komunističke partije za članstvo u stranci iz koje on dolazi. U bivšoj državi uvijek je postojalo samo jedno stanarsko pravo bez obzira na davatelja stana, a sam stanar nije imao utjecaja na to. Dok su stanari koji su svoja stanarska prava dobili na društvenim i nacionaliziranim stanovima odavno otkupili svoje stanove - svoj dom pod povoljnim uvjetima, stanari sa stanarskim pravom u stanovima u fizičkom vlasništvu su 1996. nakaradnim zakonom preko noći pretvoreni u zaštićene najmoprimce te ih se sada nakon više od 20 god. neizvjesnosti tjera na ulicu.


Dok ovi prvi mirno žive u svojim domovima, zaštićeni najmoprimci se već 20-ak godina nose sa brutalnošću ovog zakona iz 1996. dokazujući pred sudovima u dugogodišnjim parnicama svoje pravo tek na nekakvu tamo zaštićenu najamninu.Mnogi od nominalnih vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci su također otkupili društvene stanove pod povoljnim uvjetima, a veliki je broj i prekupaca, špekulanata, koji su od izvornih vlasnika kupili neuseljive stanove za bagatelne iznose te sada još brutalnije vrše teror nad zaštićenim najmoprimcima.

Mnogi će zlobnici u današnjem bešćutnom društvu reći :
„Tako im i treba, na ulicu s njima, žive u tuđem 70 god, i ja sam svoj stan kupio na tržištu“.
Međutim, nitko od takvih nije stekao STANARSKO PRAVO, koje je bilo za sve jednako, a koje je ujedno i imovinsko,trajno, nasljedno pravo te se oduzimanje takvog prava protivi Ustavu Republike Hrvatske i pravnoj stečevini Europskog pravnog poretka.

U zadnje vrijeme često se spominje i popularna presuda ESLJP „Statileo protiv RH“ koja služi kao nekakav alibi,instrument za provođenje ovakvog diskriminirajućeg zakona.Upravo ta presuda navodi slijedeće: "rješenje kojim bi se vlasnicima stanova omogućilo uživanje njihovih vlasničkih prava iz čl.1. Protokola br.1 ne smije istovremeno i automatski narušiti prava koja pripadaju stanarima sukladno čl. 8. Konvencije..".

Prema Rezoluciji 1708 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od Hrvatske se zahtijeva da stanarsko pravo štiti kao dom stanara i kao imovinu stanara, koji su zaštićeni člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i Protokolom br. 1 uz tu Konvenciju. U izvješću Vladi RH posebne UN-ove izvjestiteljice za stanovanje Raquel Rolnik decidirano se kaže da se stanarsko pravo svima mora priznati i omogućiti otkup pod povoljnim uvjetima bez ikakve diskriminacije

Hrvatska je sljednica bivše SFRJ, što je navedeno i u Ustavu RH i kao takva preuzela je sve zakone i obveze koje je imala nekadašnja država. Isto tako sva stečena prava preuzela je RH, a jedno od tih prava je i stanarsko pravo. Vlast je 1996. "ukinula" stanarsko pravo, ali to ne znači da ono više ne postoji. Naime, stečena prava ne mogu se ukinuti. Sve to jasno govori Aneks "G" Rezolucije 1096 Vijeća Europe konstatacijom da se stečena prava u vrijeme SFRJ i nakon raspada SFRJ moraju poštovati.