Privatizacija opskrbe električnom energijom

Autor: Radnička fronta

Postoje vrlo značajne ekonomske kontradikcije kada je riječ o deregulaciji i privatizaciji opskrbe električnom energijom. Troškovi postavljanja i operativnog funkcioniranja nezavisnog tržišnog operatora su značajni. Primjerice na razini američke savezne države troškovi za postavljanje i organiziranje tržišta električne energije iznose nekoliko milijuna dolara te između 100 i 200 milijuna dolara za operativno funkcioniranje na godišnjoj razini. Specifičnost električne energije u tehničkom smislu zahtjeva kompleksne tržišne mehanizme koji uključuju trgovanje i predviđanje cijena. Često se umjesto poboljšane konkurentnosti u većini država koje su implementirale deregulaciju dogodila brza reintegracija sudionika na tržištu što je dovelo do pojave oligopola koji ne podliježu kontroli države te vrlo jednostavno izvlače veći profit direktno od potrošača. Isto tako, budući da se električna energija ne može skladištiti, ponuda i potražnja su vrlo neelastične stoga su i cijene energije vrlo promjenjive.

Kada govorimo o neelastičnosti, upravo ona je razlog zašto u dereguliranom tržištu električne energije opskrbljivači imaju veliku prednost u odnosu na potrošače. U razdobljima maksimalne potrošnje opskrbljivač postaje ključan tj. neophodan faktor u zadovoljavanju potražnje te stoga postavlja uvjete i može tražiti umjetno visoku cijenu za isporuku dodatnih količina energije.

U studiji "Costs of electricity deregulation" koju je provela organizacija Energy+Environmental Economics (E3) utvrđeno je da čak i u deregulacijama koje se smatraju relativno "uspješnima" poput one u Velikoj Britaniji, proizvođači električne energije su uspjeli ostvariti profit u iznosu od 1.3 milijarde funti na uštrb gubitaka krajnjih potrošača.

Najekstremniji slučaj je Kalifornijska energetska kriza koja se odigrala u razdoblju 2000-2001 i uzrokovana je tržišnim manipulacijama i ilegalnim zatvaranjem cjevovoda i ostale infrastrukture od strane energetskog konzorcija Enron. Kalifornija je u tom razdoblju trpjela česte nestanke struje koji su pogađali velik broj stanovnika, jedna od najvećih državnih energetskih kompanija je bankrotirala, a gospodarske štete bile su ogromne. Kalifornija je u tom razdoblju imala instalirani kapacitet od 45 GW. U vrijeme nestašica struje, potražnja za električnom energijom pala je na 28 GW. Veliku razliku između ponude i potražnje uzrokovale su energetske kompanije (najčešće Enron) kako bi umjetno stvorile nestašicu. Trgovci električnom energijom elektrane su gasili radi navodnog održavanja u danima najveće potražnje kako bi podigli cijene te su u tim razdobljima energiju naplaćivali i do 20 puta više od normalne cijene. Kriza je izazvala gospodarske i ekonomske gubitke u iznosu od 40-45 milijardi dolara.

Budite sigurni da će za privatizaciju HEP-a u redu čekati strane korporacije koje će prema starom dobrom običaju profit ostvaren od hrvatskih potrošača (najbolji primjer Pliva i Telekom) izvlačiti van iz zemlje radi isplate dividendi stranim kapitalistima umjesto da ga reinvestiraju u poboljšanje infrastrukture i nove proizvodne kapacitete.