Autor: Radnička fronta

Dosta nas voli nogomet. Međutim, koliko god voljeli gledati Messija ili Modrića kako igraju, sport je danas veliki biznis u okviru kapitalističke ekonomije.

Ono što je sigurno jest da tržišna ekonomija posve neadekvatno nagrađuje nogometaše i druge popularne sportaše (ne u svim sportovima). Možemo se diviti umijeću jednog Messija, ali je li stvarno nužno da on zarađuje tolike milijune i milijune? Ne bi li se oni mogli pametnije utrošiti - npr. na bolnice, škole i sl.? Ne bi li Messi mogao živjeti pristojno i biti popularan i bez tolikih milijuna, koliko god dobro baratao loptom?

Temeljna je suludost toga, a koja proizlazi iz "logike" kapitalističkog tržišta, da nogometaši imaju tolike plaće i zaradu - za razliku od recimo učiteljica koje odgajaju našu djecu ili medicinskih sestara koje se brinu za nas dok smo bolesni. Apologeti kapitalizma će reći - to je tržište. Ali to ne znači baš ništa. To je kao da robovlasnici svoje bogatstvo opravdavaju riječima - ali to je robovlasništvo.

Problem tržišta je *upravo* u tome da nadprosječno nagrađuje npr. sportaše, glumce, pjevače i ostale zabavljače, dok u ljudskom smislu najbitnija zanimanja (poput učitelja, medicinskih sestara, teta u vrtićima, pa čak i znanstvenici i sl.) podcjenjuje.

No uza sve to, sve je jasnije da i u nogometu, kao i u svakom biznisu, uza same osnovne kontradikcije imamo i dodatnu korupciju - kao što se vidi i u ovom zadnjem skandalu, u nogometu ne samo da se obrću milijarde, nego se to vrlo često i skriva od države i ne plaćaju se porezi koji bi se trebali plaćati (a koji bi onda, među ostalim, bar donekle smanjivali spomenute nelogičnosti i financirale školstvo, zdravstvo itd.).

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?