a

Autor: Radnička fronta

Davno je rečeno da je antisemitizam socijalizam za budale. Antisemitizam, odnosno krivljenje "zlih židovskih zavjerenika" za sve svjetske probleme, postoji već dosta dugo, a kulminirao je u velikom Holokaustu u kojem je za vrijeme Drugog svjetskog rata planski eliminirano 6 milijuna židova. Nažalost, antisemističke teorije zavjera su i danas popularne - kod nas ih npr., zasad još donekle stidljivo, u javnosti promovira saborski zastupnik Ivan Pernar.

Kako antisemitizam djeluje? Tako da se - umjesto da se govori o globalnom kapitalističkom sistemu i bankovnom/financijskom sektoru kao njegovom bitnom dijelu (koji se ipak ne može odvojiti od cjeline ekonomskog sistema) koji perpetuira siromaštvo i nejednakost u velikom dijelu svijeta - govori o "zlim židovima" koji su se urotili da vladaju svijetom. Umjesto da se traži pravog neprijatelja i krivca - globalni ekonomski sistem nejednakosti i siromaštva (u kojem, prema Oxfamu, 1% najbogatijih ima više imovine od svih 99% ostalih) - krivac se traži u šačici "zlih" pojedinaca i u određenim etničkim skupinama. Kao da bi sistem bio išta drugačiji da se na određenim položajima u najvećim bankama nalaze Kinezi, Hrvati ili Indonežani umjesto židova.

Nije nikakva tajna da u SAD-u postoji jak izraelski lobi* (zbog čega je i Donald Trump lažne neprijatelje našao u muslimanima i latinosima a ne npr. u židovima), niti to da je moderni Izrael utemeljen na etničkom čišćenju (kao, uostalom, i velik broj postjugoslavenskih država) ili da je moderni Izrael u praksi rasistička aparthejd-država (sjetimo se, uostalom, da i SAD imaju gomilu problema s rasizmom). No jako je velik prostor između toga i kritiziranja svih židova kao takvih za neku globalnu urotu.

Činjenica da u bankovnom sektoru ima puno židova može biti zanimljiva mikrosociološki i može se objasniti različitim tradicijama (npr. činjenicom da se u srednjem vijeku kršćani nisu smjeli baviti posuđivanjem novca jer se to smatralo prljavim), umrežavanjem itd. Međutim, kako je već rečeno, narav samog financijskog (i ekonomskog) sistema nimalo ne mijenja to kakav je etnoreligijski sastav CEO-a u njemu ili tko je osnovao neke od velikih banaka.

Skretanje pozornosti na etničku ili vjersku pripadnost nekih kapitalista je skretanje s prave teme i problema - umjesto da gledamo ekonomsko-klasne odnose (koji vrijede bez obzira na to jesu li pojedini kotačići u sistemu Argentinci, Amerikanci ili Eskimi), problem se svodi na određenu etničko-vjersku grupaciju ili neku manjinu. Umjesto da se borimo protiv nepravednog i opasnog ekonomskog sistema, traže se dežurni lažni krivci - bili oni židovi, Srbi, pederi, Jugoslaveni, muslimani, imigranti, ljevičari... Tako se sprečava da se oni realno potlačeni i obespravljeni (bez obzira na nacionalnu, vjersku, spolnu, "rasnu" i drugu pripadnost) ujedine i okrenu protiv onih na vrhu koji profitiraju od trenutnog sistema - ako eksploatirane i siromašne zavadite na osnovi toga što su ovakvi ili onakvi, oni će se razjedinjeni teško moći organizirati protiv pravog neprijatelja.

To je sve klasičan način da se status quo zapravo održi i da, u konačnici, stradaju oni koji za situaciju u svijetu uopće nisu krivi. Jer kad se razni neofašistički pokreti - koji za sve krive ovu ili onu manjinu (židove, pedere, ateiste...) - razbuktaju, većinom će uvijek stradati pripadnici tih manjina koji nemaju društvenu moć. Oni pripadnici tih manjina koji su bogati i moćni će se ionako u većini slučajeva izvući. Traženje lažnih krivaca u krizi je tako zapravo način održavanja statusa quo i ide na ruku trenutnom političko-ekonomskom sistemu. A kako može završiti - već smo vidjeli u Drugom svjetskom ratu.
__________
* O tome dobro govori poznata knjiga, prevedena i kod nas (http://verbum.hr/knjige/izraelski-lobi-i-americka-vanjska-politika-4479/) uglednih stručnjaka Mearsheimera i Walta.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?