A gdje su (lijevi) povjesničari?

Autor: Karlo Zinić

Koliko god se u zadnje vrijeme priča o NDH i fašizmu činjenica je da gotovo nema povjesničara, a pogotovo ljevičara, koji se ozbiljno bavi tim razdobljem. Ako malo pratite izjave nekih viđenijih, uglavnom se vrte oko istih stvari iznoseći vrijednosne sudove. No bez ikakvih čvrstih podataka ili novih relevantnih istraživanja. Nažalost naše se znanje o NDH najvećim dijelom oslanja na rezultate jugoslavenske historiografije. Nije to nužno loše, ali postoji jedan cijeli vakum od gotovo 30 godina kada se to razdoblje niti istražuje, niti se unose nove interpretacije i novi rakursi.

Jedini koji se tim razdobljem bave su desničari koji se ili fokusiraju na relativizaciju i rehabilitaciju određenih aspekata NDH ili na demonizaciju NOB-a kroz Bleiburg i poslijeratne obračune s neprijateljem. U areni oko istraživanja NDH, fašizma i poslijeratne Jugoslavije oni su gotovo jedini borci gdje neprestano zadaju udarce suprotnoj strani. Nisu to naravno kvalitetni i argumentirani "udarci", uvijek su dekontekstualizirani a vrlo često i potpuno izmišljeni, ali budući da im se malo tko suprotstavlja oni svoje naraciju vrlo lako pretvaraju u službeni diskurs, čega smo nažalost svjedoci svaki dan.

Nama je prije svega potreban netko kao Milan Radanović (iako jedna osoba ne može učiniti pretjerano veliku razliku) tko će otići u arhive, tamo biti nekoliko godina i dostaviti knjigu kao što je njegova Kazna i zločin

Ekipa oko Antifašistički Vjesnika radi dobre stvari i dobre tekstove, ali to je sve i dalje premalo. Ili će se starija ekipa povjesničara pokrenuti i početi raditi ozbiljna istraživanja, ili ćemo o NDH slijeva slušati preko rijetkih izjava antifašističkih intelektualaca koje mogu biti točne, ali kada se ne pozivaju na određena istraživanja jednostavno nemaju takvu težinu.