Prije godinu dana, 27.8.2018., započelo je mirenje zbog neisplate plaća u Brodotrogirovim firmama HBT, BT i OUTFIT, godinu dana poslije - isti scenarij, neisplata plaće uz jednu razliku - danas su krovna firma Brodotrogir i sestrinska firma HBT u procesu predstečaja, pa da se plaće nisu isplatile išlo bi se u stečaj. No scenarij se ponovio kao i prošle godine – mirenje, najava štrajka i na kraju isplata minimalca. Radnicima se očito poručuje da se snađu.

Prije dvije godine, kada smo kao RF stupili u kontakt s radnicima Brodotrogira u brodogradilištu je bilo oko 900 zaposlenih. Danas ih je tek oko 500, s tim da već treba oduzeti 86 radnika koji su proglašeni „tehnološkim viškom”. Dakle, sestrinske firme su pod stečajem, otvaraju se nove firme što je isti sistem razjedinjavanja radnika koji pratimo i u drugim brodogradilištima. Radnici iz sestrinske firme Outfit prebačeni su tako u novu sestrinsku firmu - Brodotrogir Hull d.o.o., što je još jedan korak u disperziranju radnika, kako bi se njihova borba još otežala.

No kako bismo vidjeli kako će sve ovo završiti – a nije teško to predvidjeti – trebalo bi se podsjetiti kako je počeo pad Brodotrogira. Danas se aktualni desničari na vlasti vole opravdavati kako je za sve kriv socijalizam, pri tome aludirajući na neki navodni „socijalistički mentalitet” koji u nas vlada, zbog čega ne možemo naprijed. No zapravo sve je počelo upravo privatizacijom.

 

Kako je propao Brodotrogir?

Danko Končar je Brodotrogir preuzeo prije šest godina, 2013. godine, no već iduće godine - 2014. otvara luksuznu marinu. Brodogradilište pak od početka prošle godine ima problema s likvidnošću. Brodotrogir iako je imao listu narudžbi, baš kao i druga brodogradilišta, kasnio je s isplatom plaća, nisu se na vrijeme plaćali kooperanti i dobavljači, kršio se kolektivni ugovor, a brodogradilište unatoč državnom jamstvu od 32 milijuna nije moglo dobiti kredit nužan za proizvodnju brodova. I Brodotrogir kao i 3. maj ima problema zbog EU ugovora i pravila Europske komisije prema kojima u narednih 10 godina nakon restrukturiranja država ne smije davati izravnu državnu pomoć (samo tzv. horizontalne subvencije u koje spadaju istraživanja i razvoj novih tehnologija). Zadnje tri godine Brodotrogiru, koji posluje bez državnih potpora prihodi su postali sve manji – pretprošle godine je uprihodio tek 90,1 milijuna kuna, što je pad od 35 posto u odnosu na godinu ranije, a u tri godine su se prihodi prepolovili (http://www.trogirskiportal.hr/index.php?option=com_k2&view=item&id=5662%3Abrodotrogir-kasni-s-placom-radnici-prijete-strajkom&Itemid=680). Dakle nakon prenamjene dijela brodogradilišta u marinu, što se najavljivalo kao spas za Brodotrogir – početak novih ulaganja, nove poslovne politike tvrtke kao “kombinacije klasičnog brodogradilišta s velikim servisom i remontnim centrom i komercijalne nautičke marine” (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/koncar-otvorio-marinu-trogir-i-vec-prima-prve-goste-20140711) - marina je postala utočište za razne celebrityje, no Brodotrogir je išao nizbrdo. Nije zgorega dodati da je na otvorenju marine Zoran Milanović čitao pjesme i bacao pohvale Končaru kako je to „sjajan posao” (http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Milanovic-nazocio-otvaranju-marine-u-Brodotrogiru?meta_refresh=true). Također valja napomenuti da je sadašnji gradonačelnik Trogira Ivan Bilić (SDP) upravo odgovoran za prenamjenu prostornog plana – jer je prije gradonačelničkog mjesta bio pročelnik UO-a za gospodarenje prostorom i komunalno planiranje u Trogiru. Nakon toga je nagrađen mjestom u Nadzornom odboru Brodotrogira, a kada je postao gradonačelnik i morao odstupiti s tog dobro plaćenog mjesta – Končar je jednostavno imenovao njegovog oca u drugi Nadzorni odbor – onog Hotela Medena.

Danko Končar najavljuje kako će brodogradilište prosperirati, obećava zadržavanje brodograđevne industrije uz neke dodatne djelatnosti, ali nikada nije rekao da mu je cilj da “dodatne” djelatnosti, marine i održavanje plovnih objekata, postanu i jedine djelatnosti.

Pet godina kasnije, na mjestu Brodotrogira imamo jedno razmrvljeno poduzeće u kojem Končar sustavno uništava brodogradnju, te brodogradilište koje od početka prošle godine ima problema s likvidnošću. Brodotrogir, baš kao i druga brodogradilišta, kasni s isplatom plaća, ne plaćaju se na vrijeme kooperanti i dobavljači, radnicima se krši kolektivni ugovor, a brodogradilištu, unatoč osiguranom državnom jamstvu od 32 milijuna eura, banke odbijaju dati kredit nužan za proizvodnju brodova. Javna stvar je i da se uprava i danas želi riješiti radnika.

Prošle je godine u Trogiru ipak, porinut ledolomac za prijevoz kondenzata veličine 176 m za grčkog naručitelja – jedini takav tanker u Evropi. Radnici proizvode, istovremeno Končari i slični radnicima poručuju da su oni krivi za nelikvidnost te da treba “odvojiti radnike od neradnika” (https://vijesti.hrt.hr/437831/prijeti-li-otkaz-za-300-radnika-brodotrogira). Radnicima Brodotrogira se neprestano prijeti, smanjuju im se plaće i seli ih se s jednog radnog mjesta na drugo. Poslodavac koristi stavku iz (lošeg) kolektivnog ugovora prema kojoj je osnovica tek 1.500 kuna, a sve ostalo stimulacija. Stimulativni dio se može mijenjati, pa su tako radnici ucijenjeni. Osim toga radnik koji radi jedan dan u jednom poduzeću sutra dan može se naći u drugom poduzeću, to oslabljuje i sindikalnu borbu, jer promjenom ugovora o radu prestaju i sindikalne uloge.

Brodotrogir je ukratko postao primjer bajke o brodogradilištu s luksuznom marinom i primjer toga kako proces oporavka ne može ići preko tajkuna koji otvaraju luksuzne marine u sklopu brodogradilišta iako su se u nas poticale takve bajke i ponavljalo da strateškom partneru treba “dati da zaradi” tako da se dio brodogradilišta prenamjeni za luksuzne marine. Brodotrogir je to napravio, a to nije ni na koji način popravilo status radnika, niti olakšalo proizvodnju brodova, već upravo suprotno.

Prije godinu dana - 192 radnika Brodotrogira bilo je u štrajku. Lista narudžbi, pak, nije bila problem – Brodotrogir je imao novih osam ugovora za brodove. (Prošle su godine hrvatska brodogradilišta imala listu narudžbi od 42 broda). No, Brodotrogir tada već nezaustavljivo tone.

 

Kako tajkuni plaćaju pogodnosti?

U Trogiru je Danko Končar devastaciju brodogradnje plaćao lokalnim političarima mjestima u nadzornim odborima Brodotrogira i Hotela Medena (https://www.radnickafronta.hr/citaonica/clanci/868-koncar-mjestima-u-nadzornim-odborima-kupuje-gasenje-brodogradnje-u-trogiru). Lokalna vlast dakle nije stala uz brodograditelje, radnike ni brodogradnju.

Prije točno godinu dana Radnička fronta je pozvala radnike Brodotrogira da čim su plaće počele kasniti, ne čekaju niti dana, već da krenu u obranu svojih teško zasluženih plaća. Upozorili smo radnike Brodotrogira na pacificiranje radnika koje obavljaju i neki sindikalni vođe koji su ih smirivali kako nema razloga za brigu, a štrajk odgađali. Neki od njih već su napustili Brodotrogir. Ta je strategija odugovlačenja pomogla stvaranju medijskog balona i dojmu da nema drugog načina – i dojmu koji se kod radnika i danas samo pojačava - da brodogradnja mora biti ugašena.

RF je javno iznio i dokaze o korupciji SDP-a i njegovih koalicijskih partnera HNS-a koje je Končar, evidentno, kupovao mjestima u Nadzornim odborima.

Iz sudskog registra pokazali smo kako postoji jasna veza Danka Končara, vlasnika Brodotrogira i Hotela Medena, s članovima SDP-a i HNS-a u Trogiru (https://www.radnickafronta.hr/citaonica/clanci/868-koncar-mjestima-u-nadzornim-odborima-kupuje-gasenje-brodogradnje-u-trogiru). Takve veze bacale su sjenu na izjave gradonačelnika da će sačuvati brodogradnju. Sudski registar otkrio je mnoge stvari. U nadzornom odboru Brodotrogira je do kraja 2017. godine sjedio sadašnji gradonačelnik Trogira Ante Bilić. Zbog zakona o sprečavanju sukoba interesa iz njega je morao izaći onog trenutka kada je postao gradonačelnik.

No tada je Končar gradonačelnikovog oca Ivana Bilića imenovao u Nadzorni odbor Hotela Medene, profitabilnog hotela i turističkog naselja, pored Trogira čiji je Končar vlasnik. Iz sudskog registra bilo je jasno vidljivo da su Ante Bilić (gradonačelnik Trogira) i njegov otac Ivan Bilić čak prijavljeni na istoj adresi (!). Dakle bila je riječ o članovima istog kućanstva, da ne bi bilo zabune.

Uz to veze su išle i prema HNS-u. U nadzornom odboru i Hotela Medena i Brodotrogira istovremeno je sjedio član Klement Bašić, predsjednik regionalnog saveza HNS-a i član predsjedništva HNS-a. Čak i na razini zdrave logike bilo je jasno da Klement Bašić ne može biti stručnjak i za brodogradnju i za turizam. No ovakvo kadroviranje dokazalo je kako vlast u Trogiru ne može glumiti neovisnost. Končar je očito ovim mjestima podmirio i SDP i HNS, koji su pak koalicijski partneri u Trogiru. Tako se postavilo pitanje – tko će to obraniti brodogradnju u Trogiru, ako Končar odluči da se plaće neće isplatiti? Dobro podmazani političari u tom gradu pokazuju da ne mogu biti neovisni od kapitala.

Nakon što je RF ove podatke objavio - otac gradonačelnika je negdje u prosincu 2018. ipak smijenjen iz Nadzornog odbora. No stvari u Brodotrogiru se nisu promijenile.

 

Druga faza – Končar isisava novac iz Brodotrogira

Ali ni to nije sve. RF je upozorio i na Končarevo isisavanja 248 milijuna kuna iz Brodotrogira, na što su reagirali sindikalni predstavnici radnika (https://www.radnickafronta.hr/citaonica/clanci/918-skupstina-brodotrogira-najavljuje-propast-brodogradnje-u-hrvatsko). Iz SMH-a Brodotrogira zatražili su još 12. rujna hitno očitovanje o zakonitosti takvog poteza strateškog partnera od niza nadležnih institucija, no svi su ih redom ignorirali: premijer Plenković, ministar gospodarstva Horvat, ministar rada, državno odvjetništvo, krovna nacionalna brodograđevna agencija…

26. rujna 2018. na dan Skupštine, radnicima nije preostalo ništa nego da pokušaju sami spriječiti donošenje odluke koja je omogućila pljačku njihovog poduzeća. Škverom se širi letak koji poziva na prosvjedno okupljanje, a taj list papira je očito bio dovoljan da uplaši dinastiju Končar, jer u škver dolazi policija kako bi osigurala održavanje sjednice i omogućila Končaru sporno isisavanje kapitala. Radnici nisu uspjeli u sprečavanju Končara da iz Brodotrogira izvuče gotovo 250 milijuna kuna.

Na toj se glavnoj skupštini društva Brodotrogir d.d. 26. 9. 2018. desio klasičan manevar uništavanja brodogradnje i druge industrije u Hrvatskoj.

Kao i u Uljaniku, mali dioničari bili su zabrinuti za stanje u firmi. Neki od malih dioničara su iznijeli i predsjednici Skupštine predali svoja pitanja očekujući pisane odgovore. Obratili su se i ljudima na Skupštini i protivili se davanju suglasnosti na prijenos 102 poslovna udjela u iznosu od 248.482.700,00 kn koje društvo BRODOTROGIR d.d. imalo u društvu TROGIR MARITIME d.o.o. na društvo KERMAS INTERNATIONAL Ltd.

Pri tome je iznos temeljne vrijednosti društva Trogir Martime d.o.o. upravo sveukupni iznos koji se želio prebaciti na Kermas Internacional Ltd. Ta je točka, unatoč protivljenju nekih malih dioničara prošla pa je Končar s računa Brodotrogira prenio 248.482.700,00 kn na privatnu firmu Kermas Internacional Ltd. (!) Pri tome, kada se osnovao Trogir Martime d.o.o. kao „firma kćer“ Brodotrogira, rečeno je da će se flota proširiti za još tri tankera koji bi se izgradili u HBT d.o.o. To naravno nije realizirano. No u nas očito tajkuni “moraju” vratiti svoje pozajmice, no ne moraju odgovarati zbog propasti jedne industrije.

Kako je došlo do pozajmice? Čitava transakcija pomno je pripremana - Kermas Internacional Ltd. je pozajmio Brodotrogiru d.d., ne zna se kada, identičan iznos koliko Brodotrogir d.d. ima udjela u „sestrinskoj“ firmi Trogir Martime d.o.o., a onda je ta transakcija poslužila kao zamjena umjesto vraćanja pozajmice.

Končar je uspio u prijenosu poslovnih udjela koje je Brodotrogir d.d. imao u 5 tvrtki-kćeri u sklopu brodogradilišta, na njegovu privatnu firmu - Kermas energija. Nakon što je na jednoj sjednici tvrtki kontroverznog “investitora” predana Maritime d.o.o., na idućoj je preuzeo udjele u društvima Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o., Servisni centar Trogir d.o.o., Brodotrogir Design d.o.o., Brodotrogir-Outfit d.o.o. i Tekol d.o.o.

Na taj način su se sve firme riješile dugovanja, odnosno sva dugovanja su ostala Brodotrogiru d.d. Tako uz Brodotrogir Cruise d.o.o., koji je u startu osnovan pod Kermas energijom, sada i sve druge firme u škveru prestaju biti vezane uz Brodotrogir d.d., kojemu ostaje teret dugova.

RF je upozorio da je time Končar zadao posljednji udarac brodogradnji u Trogiru, radnicima i sindikatima je tada, krajem prošle godine, već moralo biti jasno kako više nema vremena za kalkuliranje te da je krajnje vrijeme da se otvoreno svim sredstvima suprotstave toj bezočnoj pljački svojeg škvera koju provodi “investitor”.

 

Štrajk i reakcija radnika

U trenucima kada su Uljanik i 3. maj štrajkali, radnici Brodotrogira zbog jasne loše perspektive u njihovom brodogradilištu trebali su se pridružiti jednoj od zadnjih homogenih i brojčano velikoj masi radnika – brodograditelja koji su udruženi mogli promijeniti ne samo svoj položaj, već i položaj svih radnika i radnica u Hrvatskoj. Solidarno i ujedinjeno ova masa ljudi imala je povijesnu priliku, koju su druge skupine razjedinjenih prekarnih radnika, radnika na određeno vrijeme, fragmentiranih i disperziranih, opterećenih partikularnim interesima davno izgubile – priliku da zbog svojeg velikog broja pokrenu generalni štrajk i mobiliziraju sve te radnike. No, nije slučajno da do ujedinjenja nije došlo. Radnici Brodotrogira su također kalkulirani i čekali, umjesto djelovali preventivno i solidarno, a njihovi šefovi su radili na tome da ih razjedine, pošalju u sestrinske firme i tako onemoguće reakciju velikog broja udruženih radnika.

Ipak, radnici Brodotrogira poslali su svoju podršku Uljanikovcima za vrijeme njihove borbe. I danas, iako desetkovani, radnici još uvijek imaju šanse da spriječe gašenje Brodotrogira, no trebali bi biti odlučni i ujedinjeni i ne pristajati na razgovore s lokalnim političarima koji im obećavaju brda i doline, a znali su sve do danas što i kako se radi u Brodotrogiru. Radnici bi trebali prije nove neisplate plaća proglasiti štrajk.

Uz to čuli smo od radnika da njihovi poslovođe Damir Dražić i Siniša Stojan (član HDZ-a) koji navodno imaju firmu u Vranjicu šalju ljude u svoju privatnu firmu na rad. Istovremeno ovi poslovođe u Brodotrogiru navodno radnike zovu na razgovor i nagovaraju da potpišu otkaze. Dok poduzeće tone, neki se očito namjeravaju još malo okoristiti, a uz prešutnu dozvolu lokalne politike i uprave Brodotrogira.

Također smo od radnika dobili i fotografije koje pokazuju u kojem je stanju brodogradilište. Končar praktički Brodotrogir pretvara u prijetnju javnom zdravlju, kako bi još lakše dobio privolu da se brodogradilište ugasi.

Objavili smo fotografije na kojima se vidi kako danas izgleda Brodotrogir u kojem Končar ne plaća niti račune za komunalnu naknadu i uređenje voda, dok je 2014. obećavao nova radna mjesta, razvoj proizvodnje, razna ulaganja koja su navodno trebala doći nakon što je dobio dozvolu da na dijelu brodogradilišta otvori luksuznu marinu. Umjesto obećanog razvoja brodogradnje, Brodotrogir d.d. još od početka 2018. godine ne plaća račune za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda te na to ime Gradu Trogiru i državi duguje gotovo 5 milijuna kuna, zbog čega su i obustavljene usluge čišćenja i odvoza smeća.

Fotografije iz škvera pokazuju kako situacija izmiče kontroli te bi uskoro mogla postati ozbiljna prijetnja zdravlju Trogiranki i Trogirana. (https://www.radnickafronta.hr/citaonica/clanci/1154-koncar-prijetnja-javnom-zdravlju)

Radnici pobunite se!

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?