Danas, 6. 10. 2021., na press konferenciji Radničke fronte u Koprivnici saborska zastupnica Katarina Peović govorila je o tome kako se mnogi pitaju slijedi li prodaja Podravke s dolaskom na čelo Martine Dalić.
52.2 posto dionica Podravke su u vlasništvu Hrvatskih mirovinskih fondova, a država je vlasnik 25.5% udjela. Podravka je jedna od većih hrvatskih tvrtki i odlično posluje. Neto dobit Podravka grupe svake je godine preko 200 milijuna kuna, a ove godine u prvom kvartalu već je bila preko 100 milijuna.
Ono što možemo očekivati u svim tvrtkama pogotovo onima koje nisu u kategoriji pravnih osoba od posebnog interesa opisano je u Nacionalom planu oporavka i otpornosti, na kojem je radila i Martina Dalić kao konzultantica Svjetske banke.
Naime Vlada je u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti odredila da će se do kraja 2023. godine na prodaju ponuditi minimalno 150 poduzeća, čija je trenutna nominalna vrijednost oko 850 milijuna kuna. Predviđeno je i da će se od 2024. do 2026. na prodaju dati i dodatnih 35 poduzeća, čime će se ukupno staviti na prodaju 185 poduzeća. Prodavat će se udjeli i u tvrtkama koje nisu od posebnog interesa za Hrvatsku, a Podravka nije na toj listi.
Ankete javnog mnijenja govore da je skoro 70% ljudi protiv prodaje Podravke što je savim logično imamo li u vidu da je riječ o uspješnoj tvrtki. Na pitanje Katarine Peović u Saboru o privatizaciji Podravke, Plenković je odgovorio da se to sigurno neće desiti do kraja 2023. ali niti u “skorijoj budućnosti”. Što znači skorija budućnost - to je nejasno.
Mirovinski fondovi su počeli prodavati svoje dionice, a zbog čega - nije poznato, kao što nije poznato niti zašto su narasle cijene nakon što je Mesna industrija Braća Pivac kupila veliki paket dionica od Erste mirovinskog fonda, čime je fond pao ispod 10 posto vlasništva, a zatim je u četvrtak i petak AZ fond odlučio prodati paket dionica, čime su oni pali ispod 15%. Što se događa iza kulisa, nitko ne želi reći.
Pivci su inače preuzeli Kraš unatoč boljoj ponudi zbog obećanja radnicima da neće biti otpuštanja, da bi otpustili nekoliko stotina radnika samo u godinu dana, kršeći tako potpisani sporazum o preuzimanju. Sada takvi vlasnici ulaze u visoko profitabilnu tvrku, jednu od većih hrvatskih kompanija koja zapošljava više od 6500 ljudi.
Nije tajna što država misli da je najbolje s državnim firmama. Umjesto da takve tvrtke budu pogon razvoja, da se u njima provodi pro-radnička politika, država ima drugačije planove. Može se očekivati tzv. “racionalizacija” poslovanja - čitaj brza zarada povećavanjem profita tako da se povećava pritisak na i ovako opterećene radnike.
U Podravci, inače radnici rade za bijedne plaće - u pogonu one iznose tek oko 4.000 kuna. Prosječna plaća je 7.600 kuna ali prosjek dižu menadžerske plaće za koje izvori kažu da prelaze i preko 100.000 kuna mjesečno! A Podravka je rezervirala preko 15 milijuna kuna u 2020. godini samo za bonuse menadžmentu. Također, Martina Dalić kupuje Podravkine dionice kao privatna osoba.
Prostora za povećanje plaća u pogonima itekako ima - da se svakom radniku poveća plaća 1000 kuna to bi bilo 6,5 milijuna kuna - dakle još uvijek bi u prvom tromjesečju Podravka imala dobit veću od 100 milijuna kuna.
Radnici i radnice moraju se izboriti za veće plaće. Jedna dobra priča se desila u Saponiji gdje je nakon niza akcija i javnog pritiska RF-a uprava počela dizati koeficijente.
Peović je pozvala sve radnike i radnice da ne šute, da traže veće plaće i da ne pristaju na još veću tlaku.