Pismo bivše radnice HT-a
Kada me HT obavijestio da mi neće produžiti ugovor o radu za prodaju od vrata do vrata (d2d), unatoč čvrstom uvjeravanju nadređenih u suprotno, mislila sam otići „dostojanstveno i tiho“. Pozdravila sam se sa prisutnim kolegama - pri čemu mi je odmah, uz napadno inzistiranje, oduzeta oprema iako sam službeno još bila djelatnik HT-a, što mi je onemogućilo završetak započetih poslova. No, da je sve ostalo na tome, ne bih ovo pisala. Nakon 7 godina šutnje i slušanja: „znaš s kim imaš posla, poklopi se po ušima i šuti“, shvatila sam da se slušanje tog savjeta nije isplatilo. Isto tako slušanje savjeta: “ma samo potpiši i sve će biti uredu“ se nije isplatilo, pa tih i dostojanstveno odlazak ne dolazi u obzir.
U jednom sam trenutku, zbog nekoliko spornih situacija s klijentima, potpisala „Upozorenje na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu“, tzv. opomenu pred otkaz dok su me nadređeni uvjeravali da neću dobiti otkaz jer “znaju da nisam kriva, ali samo trebam potpisati i da bude mir”. Opomenu sam dobila ja iako su nadređeni znali da imam problem i da trebam pomoć, a kasnije su se svi pravili da ništa ne znaju a krivnja je samo moja. Naime, radi se o tome kada se korisniku iz nekih razloga ne može aktivirati ugovorena usluga, aktivira mu se zamjenska, a po novi zahtjev se ne stigne ići jer: “Nema se vremena ići po novi zahtjev, treba se meni zaraditi bonus” - kako kaže jedna voditeljica. A takvo ispravljanje zahtjeva po naredbi je standardna procedura, a kad situacija s nezadovoljnim klijentom eskalira, kriv je onaj tko je ispravak radio.
Drugi problem je plaćanje penala budućih korisnika njihovom bivšem operateru. U slučaju kada korisnik ima ugovor s drugim operaterom i prekida ga - penale plaćam ja. Od toga koristi imaju korisnik, team leader koji dobije bonus, regionalni voditelj i HT koji ima novog korisnika. Ta je praksa uvedena kako bi se povećala produktivnost timova tako što se radnike stišće da naprave ugovor koji inače ne bi s objašnjenjem da će se novac za penale vratiti kad dobiješ bonus, ali ugovori su često bili prebacivani na one koji nisu ostvarili prodajne ciljeve. To je rađeno uz službenu osudu HT-a, ali d2d prodaja je tek osnovana i druga opcija, osim profitabilnosti, nije postojala.
Obmanjivana sam, prevarena, izigrana, izmanipulirana, ucjenjivana sa svim i svačim, prisiljena na svašta i na kraju krajeva oštećena. Laži i malverzacije samo su vrh cirkusa koji su se svakodnevno događali. I sada se, s pravom, postavlja pitanje: zašto? Zašto pristati na tako nešto svaki dan? Razlog je možda za nekoga prilično banalan: strah, ali kada vam se uporno prijeti sa svih strana (strah od otkaza s kojim nam se redovito prijeti, strah od nemogućnosti plaćanja kredita u slučaju otkaza, itd.).
Strah je jako dobro sredstvo za ušutkivanje i ugnjetavanje ljudi. Uz određene probleme u obiteljima koje svi imamo, jako je teško otići s radnog mjesta bez većih posljedica. A to je bio najčešći prigovor okoline - zašto nisi otišla?
Posebno je strahotna preferirana metoda kojom se služi jedna voditeljica - napad na jednu osobu na grupnom sastanku. Godinama sam bila meta njenih otrovnih napada po pitanju mog izgleda, inteligencije, rada, mojih članova obitelji, partnera itd. Ostatak kolega šute jer im je drago da oni nisu „meta“ taj dan. Podijeljeni smo strahom i vladaju kako im paše. Pogotovo kada djelatnici vide da Hrvatski telekom d.d. NE štiti svoje ljude od napada i zlostavljanja, strah je još veći. Naši šefovi jasnu su dali do znanja što misle o sindikatu i pristupanju sindikatu.
Voditeljica je već više puta bila prijavljena za mobing i dogodilo se - NIŠTA. Sada ljude samo usmeno napada kao i prije i to sa što manje svjedoka. Ljude zove na „1 na 1“ sastanke, ponekad sa njihovim team leaderom i verbalno ih zlostavlja. Prije otkaza i ja sam imala jedan u nizu takvih verbalnih napada gdje sam se pokušala obraniti na kulturan način kao i obično, ali sam bila ušutkana njenim lažima i lažima svog team leadera iako sam imala, a imam ga još i sada, PISANI dokaz da on LAŽE. Odmah na to se nastavilo i da sam lijena, nesposobna, neuredna, nesolidarna i drska. Da doslovno citiram svoju regionalnu voditeljicu: „Nemaš pravo na svoje mišljenje i nemaš pravo ga reći ako te nisam pitala. Ja tebi govorim kako stvari stoje.“
Još jedna od neprihvatljivih praksi voditelja je “savjetovanje” o vanjskom izgledu. Prigovor je bio da sam neuredna a savjet ženama je glasio: “Žene, izbacite sise, pa će biti prodaje, pojačaj tu šminku, sredi se, obuj štikle.”, no, dolazila sam s kosom svezanom u rep, urednoj i čistoj odjeći i obući primjerenoj terenskom radu te kompaniji koju predstavljam i razlogu moga dolaska korisnicima. To je protumačeno kao neuredno.
Kao zaključak priče web stranica adorio.hr/poslodavci nije pustila moju recenziju HT-a kao poslodavca iako sam poštovala sva njihova pravila komentiranja, nakon čega sam im poslala upit o razlozima nepuštanja u veljači ove godine, odgovor još nije stigao.