Prenosimo tekst našeg simpatizera, Maria Zaccarie, kojeg je na pisanje navela sinkronizirana medijska kampanja pretvaranja Mate Rimca u nešto nalik apostolu budućnosti hrvatskog kapitalizma, kao i kontrast kojim je RF, kao jedna od zaista rijetkih, ponudila drugačije shvaćanje Rimca i svih poput njega u današnjoj Hrvatskoj.
MITOLOGEM GARAŽE
Svaki nepravedni sustav proizvodi mitove koji služe za opravdanje vlastitog postojanja pred onima od kojih se hrani. Feudalizam je imao „dobrog gospodara“, „bogobojaznog“ te se njegova dobrota ili zloća uveličavala/smanjivala ukoliko je gradio, ili nije, crkve, donirao samostane, gradio stvari za javne namjene (npr.mostove, ceste), vojskom branio podanike ili ubirao veći ili manji porez u vidu novca ili tlake.
Kad kapitalizam gradi mitove ti mitovi su uvijek reciklirani što služi kao dokaz da to nije nimalo inventivan niti originalan sustav već je samo preoblikovao izrabljivanje mnogih od strane moćnika te ponudio novo opravdavanje za nastavak iste tlake u novim okolnostima. Nekoć smo kultivirali poljoprivredno imanje ili obrt radi feudalca, a sada isplaćujemo nepravedne kredite, što javne, što privatne našim neo-feudalcima iz banaka i političkih elita.
Kad mediji u vlasništvu kapitalista u sprezi s političkom kastom i tajkunima plasiraju nekog biznismena kako je praktički sam sebe stvorio teškim radom, odricanjem, nespavanjem, stezanjem remena onda je to stvaranje mitologema kojeg možemo pratiti po uvijek istoj šabloni. Jedan od recikliranih mitova inspiriran Bill Gatesom i Steve Jobsom je pokretanje ekonomskig carstva „iz garaže“.
Ne ulazeći u meritum kako su svi ti ljudi pojedinačno stvorili svoju financijsku moć ovih dana može se konstatirati da se kretanje iz garaže u hrvatskim medijima koristi za objašnjavanje vrijednosti, marljivosti i peglanje imidža Mate Rimca. Samo određeni neovisni mediji, pojedinci i Radnička fronta ukazuju na Matin „prvi milijun“. Radnička fronta, intelektualno poštena kakva zna biti, postaje metom medija na kapitalističkoj uzici i „lijevih“ liberala koji „dopuštaju“ da bogatun bude crnac, musliman ili homoseksualna osoba ali organski ne podnose tog istog crnca, muslimana ili homoseksualca ukoliko kopa po kanti za smeće nakon punog radnog vijeka uz penziju nedostatnu za preživljavanje. Društveni darvinizam.
Nije Mate Rimac prvi koji je krenuo iz „garaže“. Mnogi se ne sjećaju jer su bili mladi ili ne uče ništa iz povijesti ili im se istina ne uklapa u ideologiju, ali mediji su onomad krojili mitologeme i sage samostvorenih proto-poduzetnika: Miroslav Kutle, Gucić, Todorić pa u malo oblikovanijem ruhu i Vidošević i Hrebak glede upravljanjem javnih ustanova/jedinica lokalne samouprave. U tome im pomažu „neovisni“ ekonomski analitičari ala Vuk Vukojević.
Italija je centar kapitalizma, a Hrvatska je periferija te kod nas novosti iz centra dolaze sa zakašnjenjem od koje godine ali se svejedno ponavljaju jer kapitalizam, kao što je rečeno, nije inovativan. Talijanski mediji prikazivali su medijskog mogula Silvia Berlusconija, političara poduzetnika i suradnika mafije kao uspješnog samoizgrađenog čovjeka. Mediji u vlasništvu kapitala nisu inovativni te je logično da će iskorištavati ofucanu mantru „ako je dobar poduzetnik za sebe onda će biti dobar državnik za nas“.
Dobronamjerni a politički nepismeni ljudi ili zlonamjerni branitelji kapitalizma koji imaju kruha od njegovog guranja ne znaju ili ne žele znati razliku između privatne inicijative kao poduzeća i državne zajednice koja nije i ne smije biti vođena kao goli gospodarski subjekt. Čak i Hrvatska još uvijek u svom Ustavu stoji definirana kao socijalna država (čl.1), što znači da mora brinuti o svim građanima Republike s posebnim naglaskom na one najranjivije. To je ono što nas dijeli od životinja. Moć da skrbimo jedni za druge.
Zato Hrvatska nije poduzeće i zato Radnička fronta, među ostalim, zagovara zadrugarstvo kao alternativu idoloploklonstvu i poklanjanju javne infrastrukture u vidu novca, sredstava, olakšica ili zemljišta pojedincu, ma koliko se mantralo o njemu da je pošten prema svojim radnicima samo zato što ih plaća. Toliko smo nisko pali da je odlika dobrog kapitaliste ta da plaća radnike za njihov rad. Na to ćemo zatvoriti oči o podrijetlu novaca i na koji način ih je stekao recimo, Rimac Senior, jer Mate Rimac „zapošljava ljude“. Slično opravdanje nalazilo se i za Todorića i za Bandića jer „krade ali i nama dade“.
Već je predvidivo da će orkestrirani napadi neslobodnih medija i nesklonih pojedinaca rigati o „ljubomori RF-a“ prema vrijednom momku, pozivima o otvaranju poduzeća (iako im stalno izmiče da im ime nije Poduzetnička, nego Radnička fronta), uzimanju motika u ruke (i to od mahom od onih kompjuteraša koji ne bi znali ni prepoznati motiku u prirodnom staništu) i lažnih ljubitelja domovine o mržnji “svega hrvatskog“. Predvidljivo, neinventivno, dosadno i za većinu štetno. Kao i sam kapitalizam.
Jedina je istina da Mate Rimac NIJE krenuo iz garaže jer je iza njega stajao ukradeni novac njegovog oca tajkuna. I zato je degutantno uspoređivati Nikolu Teslu koji jest krenuo iz „garaže“ sa jednim Rimcem.
Ako želite znati više o Rimčevima evo linkovi. Informirani građanin je stup zdravog društva.